BOŽIĆ (24./25.12.2023.) Dopustiti… da se Bog rodi u nama

Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj!

Tim je riječima anđeo Gospodnji ohrabrio pastire koji su se silno prestrašili nakon što ih je slava Gospodnja obasjala. Bilo je to prije 2000 godina u trenutku Isusova rođenja u Betlehemu.

To čudesno otajstvo Božjega dolazka na zemlju, u liku maloga Djeteta, apostol Ivan, na početku svojega Evanđelja opisao je slikovito: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. Taj događaj Ivan je teološki objasnio: Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu…! Posvješćuje nam dakle i razlog Božjega silazka k nama – i da se nastani među nama, da bude uvijek s nama, i da nas stalno prosvjetljuje. Jer bez njega smo u mraku, u strahu i u neznanju! Doslovce i u prenesenom odnosno duhovnom smislu.

Upravo to izkusio je genijalni um čovječanstva Aurelije Augustin (poslije obraćenja svetac i crkveni naučitelj) u 4. st. Bio je pametan, bogat, imao je sve što je želio ter najveću popularnost kao govornik i filozof. Uz to, uživao je u svim razvratima kao npr. današnje filmske zvijezde ili najpopularniji sportaši i pjevači. Međutim, bio je stalno duboko nesretan. Sve dok u Isusu Kristu nije upoznao Boga i nazvao ga ljepotom. Nažalost, nesretnih je danas jako mnogo, ali malo ih je među njima koji traže Boga.

Zapravo, Augustin je slika današnje kulture blagostanja, koju je francuski mislilac Bruckner nazvao paradoksalnim izrazom "bijeda blagostanja". U moru bijede na svijetu, promislimo malo što mi imamo… ili čime se ljudi hvale i što žele. Sjajno uočava jedan naš mislilac: "…ormari puni čizama i štikli, odijela i haljina, štruce kruha se svaki dan bacaju u smeće, a depresija u ovoj našoj civilizaciji blagostanja poprimila razine kuge, antidepresivi i sedativi najtraženija roba, gorčina i kukanje na svakom koraku, jer ljudi imaju sve, ali valjda nemaju iskustvo ljepote. Ili možda imaju, ali one umjetne, silikonske, narcisoidne… u što se pretvorila i tzv. suvremena umjetnost koja se hrani ružnoćom…" (I.Šola). Zaključuje: Ljudi danas imaju sve, a nemaju ništa! Povijest i Biblija uče nas da upravo zato propadaju obitelji ter izumiru narodi pa je, opet iztičem, upravo to razlog demografske katastrofe hrvatskoga naroda…

No slično je bilo i prije - vratimo se na kratko 2000 godina unatrag. Ni u Rimu ni u Betlehemu nitko nisu slutio kakva se draga događa u jednoj štalici izvan grada. Baš kao što je bilo i devet mjeseci prije toga u Nazaretu, u trenutku kad je Gabrijel čekao da Marija odgovori na Božji poziv. I događa se nešto nevjerojatno: Marija donosi odluku! To je golem šok za tadašnjeg čovjeka jer je žena donijela odluku. Naime, tada je bilo nepojmljivo da žena donosi odluku jer je svaku odluku za ženu tada donosio muškarac, otac, muž, sin. Marija nikoga ne pita i sama odlučuje. Nakon njena pristanka, nakon te odluke, potvrdila se Elizabetine riječi da je zaista blažena i da taj naslov zaslužuje dovijeka. A temelj svega je Marijina VJERA.

To je nama danas velika poruka Božića - imati povjerenje u Boga! Jer Bog ima plan za svakog čovjeka, a naša je glavna zadaća hvaliti i slaviti Boga Stvoritelja. No da bismo to mogli, trebamo, kao Marija, dopustiti Bogu da siđe u naš život, da uđe u našu nutrinu i da se, slikovito rečeno, rodi u našem srcu, tj. da se Bog rodi u našem životu.

A.K.