ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA (B) (10. 3. 2024.) Bog se brine za nas – to je radost!

Čitanja: 2Ljet 36,14-…23; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21

Ova nedjelja ima ime koje podpuno odudara od naziva ostalih korizmenih nedjelja – njezin je naziv Veseli se jer tim riječima započinje misna ulazna pjesma, prema proročkom pozivu u Starom zavjetu. No temeljni razlog za našu kršćansku radost i veselje nalazi se u današnjem evanđelju. Ono nam odkriva Boga koji ne ostaje ravnodušan prema čovjekovoj bijedi, nego šalje svojega Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.

To je ohrabrujuća poruka svim ljudima do konca svijeta, a poglavito nama danas u okolnostima straha i strahota u cijelome svijetu - posebno našemu hrvatskom narodu u katastrofalnom procesu ubrzanog izumiranja. Božja riječ nas ohrabruje i potiče da ne klonemo u hodu kroz našu suznu dolinu, jer nismo sami u svojoj bijedi i brigama našega naroda - Bog uvijek nađe izlaz, on ima čudesno rješenje. To je pokazao mnogo puta već svojemu Izabranom narodu, ali je jedinstven primjer (današnje 1. čitanje) kada Bog potiče perzijskog, tj. okupatorskog kralja Kira da pomogne izgradnju jeruzalemskoga Hrama!

Dakle, u razgovoru s Nikodemom Isus nam odkriva Boga koji suosjeća s čovjekom, a suosjećati s drugim znači osjećati drugoga kao dio sebe. Naš Bog stoga nije neki daleki Bog, koji je - kako "izpovijedaju" i neke tajne udruge - sve stvorio, ali za čovjeka ne brine, nego onaj koji nas osjeća kao dio sebe. On osjeća naše radosti i nade, žalosti i tjeskobe, naše potrebe i patnje, naše boli poput svojih. To ne znači da će Bog magičnim štapićem riješiti sve naše probleme, nego će zajedno s nama živjeti naše teškoće i probleme ter im na taj način dati novi smisao.

Ponavljam, u ovom vrjemenu raznih izazova i svakodnevnih teškoća - osobnih, crkvenih, narodnih, ta činjenica Božje prisutnosti nas ohrabruje, ali i obvezuje: posvješćuje nam da je također naša kršćanska zadaća imati sućuti za čovjeka pored sebe, tj. za "bližnjega" odnosno za svakoga koji je u bilo kojoj potrebi...

Upravo je vrijeme Korizme izvrstna prigoda da ponovno u sebi probudimo sućut za druge. Jer tek kad osjećaje i potrebe drugih ljudi, najprije onih s kojima živimo, budemo osjećali kao dio sebe, tek tada će nam svima biti bolje. Ali također, tek tada imamo pravo moliti Boga da nam oprosti i pomogne. Baš kao što molimo u Očenašu: "odpusti nam… kako i mi odpuštamo…" odnosno: pomozi nam kako i mi pomažemo…!

Uz to, ne smijemo se dati obezhrabriti lošim vijestima! Također, ne dajmo se prevariti predizbornim obećanjima - jer je gotovo sve to jedna velika laž. Pamtimo riječi velikoga i svetog čovjeka, prijatelja našega naroda, svetoga pape Ivana Pavla: "Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko!"

Dakle, koliko god se naš život činio težak i izazovan, on je ipak u Božjim rukama, a Gospodinu nije svejedno hoćemo li propasti ili ćemo se spasiti - ta zato je i poslao svoga Sina na svijet da se svijet spasi po njemu. Opet iztičem - to je temeljni razlog naše radosti! Doista, nema većeg razloga za veselje od toga da sâm Bog, naš Bog nama dolazi u pomoć! Dolazi da nas, slikovito rečeno, kao iz tamnog tunela izvede na svjetlo, kako bismo i mi jedni drugima mogli činiti dobro. Zato, biti kršćanin znači biti radostan čovjek!

A.K.