ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA (30.4.2023.) Molimo Dobrog Pastira za naše pastire

Misna čitanja: Dj 2,14a.36-41; 1Pt 2,20b-25; Iv 10,1-10

Prva kitica hrvatske pučke crkvene popijevke Spasitelju, dobri Isukrste glasi, u nastavku: ti si dobar pastir stada svog. Ti nad njime lebdiš, bdiješ paziš, da ga ništa ne zadesi zlog. Uz te jasne karakteristike Dobroga Pastira spada i činjenica da On svojima donosi život, ali ne nekakav prosječan život ili pak životarenje, nego život u izobilju. Međutim, ovdje nije riječ o materijalnom. Štoviše, Isus nikad nije spomenuo izraz – koji je danas veoma omiljen političarima – prosperitet, nego taj život u izobilju znači spasenje. Jer Isus je svoj život, tj. samoga sebe darovao da bi njegovi učenici imali puninu života.

Po tome se naš Dobri Pastir razlikuje od plaćenika i najamnika kojima je stalo samo do osobnoga profita i ugleda. Isus ne gleda svoju korist u vršenju pastirske službe. Ali također, On svoju ljubav ne nameće. Njegovu ljubav i njegov zakon treba slobodno prihvatiti. A ako tu ljubav prihvatimo, onda je jasno da ćemo kao Isusovi sljedbenici stalno slušati Njegov glas. Zapravo, tada ćemo živjeti doslovce kako kaže 2. kitica spomenute pjesme: I ja hoću biti ovca tvoja, vjerno ići za tobom ću svud. Glas ću slušat premili tvoj vazda, nit' od tebe ja ću ići kud!

Dakle, iz slušanja ter iz poslušnosti tome Pastirovu glasu rađa se istinski život vječni koji nam On daje. Zapravo, slušanjem Isusova glasa i mi sami postajemo dionici vječnoga života. No, da bismo postali Kristovi učenici u pravom smislu riječi, potrebno je ne samo slušati nego i poslušati glas Uskrsloga Krista, a to znači prihvatiti ga u slobodi srca i učiniti ga svojim vlastitim programom života. To je doslovce ono vjerno ići za tobom ću svud! A ne po onoj pjesmi: Idem tamo gdje je sve po mom…! Pravi vjernik uvijek prolazi kroz Isusova vrata, odnosno to je hod po Isusovu putu koji jedini vodi u život.

Međutim, ovaj svijet koji ne ide Isusovim putem – a duh toga svijeta danas je najjači u medijima – ruga se kršćanima na sve načine, a najviše kroz zabavnu kulturu. Dokaz za to su npr. i zabavni stihovi: Dobre djevojke, one idu u raj baš sve / Loše djevojke idu kud god zažele…! Poruka je jasna: mladenačka čistoća i dobrota – to je "živa dosada"! Zato mladi kažu, petkom ili subotom kad idu na zabavu, da idu – u život! A zapravo idu u propast! Jer zaobilaze vrata-Isusa i idu putem kulture smrti gdje se ne čuje Kristov glas. U disko-klubu nema Boga, tj. tamo nema Evanđelja, Isusov glas u takvim prostorima za današnju zabavu nije moguće čuti… jer buka, agresivni svjetlostni efekti, alkohol, droga, nemoral itd. ne idu kroz Isusova vrata. O tome je Bob Larson, obraćeni rock-glazbenik rekao: "Petkom i subotom uvečer đavao uzpostavlja kontrolu nad tisućama mladih života!" Zato onaj tko se želi zvati Kristovim učenikom, kršćaninom, tko želi život u izobilju, izabire put slušanja Kristova glasa i nasljedovanja njegova primjera.

Premda je dakle svaki kršćanin pozvan na taj put, ipak na poseban način to čine svećenici i Bogu posvećene osobe (redovnici i redovnice). Četvrta vazmena nedjelja je u Crkvi Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. To je vjernicima poticaj da mole za sve svećenike, redovnike i redovnice da oni žive po uzoru na Dobrog Pastira, tj. da mu budu što sličniji. Znademo da u mnogim mjestima nema svećenika, jer je sve manje duhovnih zvanja! Zato vjernici trebaju također Bogu zahvaljivati što imaju svećenika, jer onda imaju svetu misu, tj. imaju živoga Isusa u Kruhu života!

Zato zajedno uputimo danas dobrome Bogu zahvalu za sve naše svećenike, redovnike i redovnice koje je dao našoj Crkvi, a vi vjernici zahvaljujte i za sve bivše župnike i za sadašnje dušobrižnike ter molite stalno da nam pošalje novih duhovnih zvanja. Zapamtimo: svi smo mi u Božjoj ruci, Njegovi smo i stalo mu je do nas. On nas poznaje, tj. ljubi nas i daruje nam život u izobilju, daruje nam spasenje. Zahvaljujmo mu stalno na tome daru i trudimo se slušati njegov glas ter ići njegovim Putem.

A.K.