DRUGA KORIZMENA NEDJELJA (5.3.2023.) - Licem i životom svijetliti Evanđeljem

Misna čitanja: Post 12,1-4a; Mt 17,1-9

Kao uvod u ovo razmišljanje, promislimo što bismo odgovorili kad bi nas netko upitao: Što mi možeš kao najvažnije reći o Isusu Kristu? Možda bismo zastali razmišljajući: Toliko toga znam o Isusu, a sada ne znam što bih najprije rekao, ili rekla!

Današnji evanđeoski izvještaj o Preobraženju Gospodinovu kao da nas želi poučiti kako nije najvažnije što i koliko znademo o Isusu, već koliko smo ga spremni prihvatiti, tj. koliko smo Evanđelja unijeli u svoj život, ili koliko nam je nauka Isusa Krista postala pravilo života. Naime, ta zgoda Isusova preobraženja daje nam novi pogled na njega, govori nam tko je on i što želi od nas.

Uočimo najprije nešto doista posebno u ovom događaju. Isus je u društvu Petra, Jakova i Ivana i onda se događa nešto jedinstveno i neočekivano. Evanđelist Matej opisuje: "I preobrazi se pred njima. I lice mu zasja kao sunce!" Lice mu zasja kao sunce!

Tu činjenicu vrijedno je iztaknuti jer premalo smo svjestni kako su lice i oči ogledalo naše duše. Na našem licu se odražava ono što proživljavamo, ono odkriva naše raspoloženje. Tko je sretan, ima svijetlo lice, tko je tužan, lice mu je tmurno. Svijetlo lice vidimo kad se ljudi vole i osjećaju voljenim, kad dožive sretne i lijepe trenutke u životu, kad osjećaju Božju blizinu i Božju ljubav. Zato je stalno tužan kršćanin – koji uvijek izgleda kao žalostna sova – prava karikatura i antireklama kršćanstva.

Sjetimo se Mojsija koji se nakon susreta s Bogom vraća među narod tako svijetla lica da ga je morao pokriti jer ga ljudi nisu mogli gledati (Izl 34,29-34). Isto tako bliski susret s Bogom osvjetljava lice Sina, Isusa, i otkriva njegovo puno čovještvo, koje je i božansko i ljudsko. Apostoli su tada vidjeli njegovo božansko i preobraženo lice – vide ga dakle već proslavljenog i prepoznaju da je on zaista Sin Božji. To je prva poruka (i nama).

Zasjati licem, znači zračiti radošću, ljubavlju i zauzetošću za druge. Naše je srce od trenutka krštenja naseljeno Isusom, i On želi (za)sjati kroz moje i tvoje lice, želi da ga kroz naše lice svi upoznaju. Kako? Tako da živimo po njegovim riječima, činimo dobra djela, djela milosrđa koja zrače Božjim svjetlom – eto kroz ta djela je vidljiv Krist i Kristovo lice. Baš kao što je to bilo uočljivo na prvim kršćanima!

Zatim, Petar i učenici shvaćaju da su suočeni s Božjim otkrivenjem pa, zadivljeni tom činjenicom, trajno žele ostati u tome blaženom izkustvu. Ali sam Bog im govori da ne mogu samo uživati u duhovnoj radosti i ljepoti, nego nešto moraju činiti: "Ovo je Sin moj, slušajte ga!" – rekao im je glas s Neba. Ali što znači slušati Isusa? Slušati znači slijediti Božje upute, vjerovati u Isusa, jer on je Sin Božji, onaj koji je temelj naše radosti.

To je vrhunac naše vjere: naučiti slušati Isusa, slijediti ga i oponašati. Tako ćemo – unatoč zlu koje vidimo oko sebe, a koje mediji dodatno pumpaju kako bi djelovalo dodatno zastrašujuće – ipak moći biti bistri, vedri, radostni, pozitivni, ljudi nade i sretni ljudi. Slušati Isusa trebamo također u njegovoj riječi – u Svetom pismu, zatim slušati ga u događajima našega života čitajući u njima poruke Božje providnosti. To nam je druga poruka.

Vrijeme Korizme smatra se nekako tužnim i pokajničkim, no evanđelje o Preobraženju podsjeća nas da se duhovni život sastoji u radosnom naporu da oslobodimo svjetlo ljepote u sebi i pomognemo drugima da čine isto. Evanđelje nam zato dolazi kao proljeće. Ono nam i u ovoj Korizmi – a poglavito svako slavlje svete mise – pomaže da budemo pravi kršćani. To znači da se bez svete mise ne može biti kršćanin! A biti kršćanin znači biti svjedok Evanđelja – svjedok Radostne vijesti!

Zato nas Korizma, više nego na pokoru, poziva na obraćenje, da se okrenemo Isusu, baš kao što se priroda okreće prema suncu – slikovito rečeno, da budemo evanđeoski suncokret. Ljepotu života pozvani smo pronaći i ove Korizme u Isusu, tako da i sami budemo svjetlost po Kristu i s Kristom. Jer samo s njime možemo riješiti sve probleme, čak i našu demografsku katastrofu. Jer samo po Kristu možemo doživjeti osobnu i zajedničku preobrazbu, možemo jedni drugima biti sunce ter svojim licem i cijelim životom odražavati evanđeosku Svjetlost!

Dakle, što bismo drugima rekli o Isusu kao najvažnije?!

A.K.