DRUGA VAZMENA NEDJELJA (24. travnja 2022.) Kako pomoći svijetu koji boluje od besmisla života?

Osnovna misao

Mogli bismo upasti u napast da zavidimo Isusovim suvremenicima i svjedocima čudesnih djela koja je činio uskrsli Krist. Ipak, Krist se nikada nije očitovao u nekoj spektakularnosti. On to ne želi ni danas, već nas preko znakova potiče na sve življu vjeru i od nas traži posvemašnje obraćenje.

Neke osnovne teme:

Neki su doživjeli Uskrslog

Vjera na temelju predaje

Mogućnost vjerovanja

Poslušajmo najprije evanđelje kako ga je zapisao apostol Ivan

Uvečer istoga dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim prst svoj u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati!"

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budu nevjeran nego vjeran."

Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!! Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe a vjeruju."

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin božji, i da vjerujući imate život u njegovu imenu."

Današnje se evanđelje obično smatra govorom o 'nevjernom Tomi'. To je i razumljivo jer nam je on nekako bliži, budući da iznosi naše poteškoće. Otvoreno izgovara ono pitanje koje i nas muči. Ako ne vidim, neću vjerovati. Toma se nalazi u istom stanju kao i mi: mora vjerovati onima koji su vidjeli Uskrsloga. To, dakako, ne odgovara čovjekovu umu. On bi htio vlastitim iskustvom, gledanjem i opipom, uvjeriti se o istini. Pogotovo ako se radi o tako važnim činjenicama, koje stubokom mijenjaju čovjekov život, kao što je uskrsnuće.

Naime, način mišljenja današnjeg čovjeka je takav da drži istinitim i stvarnim samo ono što može točno odrediti i po potrebi pokusom ispitati i tako zapravo tek učiniti 'istinitim'. Vrijedi samo 'sila' neospornih i neosporivih činjenica kojima se može pobiti svako proturječje. Ako se tako postupa vjerske istine, kao Isusovo uskrsnuće, imaju malo izgleda da budu priznate i prihvaćene. Njih kao i ljude koji ih zastupaju naprosto se ismijava.

¸ Općenito govoreći, vjerska pitanja i problemi za mnoge su samo prividna pitanja i prividni problemi. Ovakva pitanja kao: da li znanost obuhvaća čitavu stvarnost, da li se tako može ljudski živjeti, ne traži li čovjek nešto više, i tako dalje, uopće se ne postavljaju. Na taj način nam je stav sumnjivca Tome vrlo bliz.

Dakako, Toma je mogao opovrgnuti svoju sumnju iz neposrednog iskustva i doći do dubokog uvjerenja. Nama nije moguć takav susret. Mi, na kraju krajeva, možemo svoju vjeru, temeljiti samo na svjedočanstvu onih koji su vidjeli Gospodina, dakako i na svjedočanstvu Tome koji je bio tako uvjeren nakon što je Uskrsloga sam vidio i doživio. Međutim, Isus gotovo ukida ovu razliku jer u prvi plan stavlja one koji vjeruju a da ne vide, štoviše proglašava ih blaženima. U njima Isus vidi čitavu Crkvu budućnosti, dakle i nas. Gledano s toga motrišta, naša vjera nije manje vrijedna, niti manje čvrsta i sigurna, manje pouzdana, oslobađajuća i spasavajuća od vjere onih koji su prvi vidjeli i vjerovali.

Da li je vjera u Uskrsloga i mogla drukčije k nama doći nego po predaji očevidaca, ako je Isusovo uskrsnuće bilo jedinstveni i neponovljivi događaj, događaj koji se zbio jedanput zauvijek i vrijedi za svagda? I napokon, je li ovaj neprekinuti 'lanac' predaje i predajnih svjedoka dovoljan da se na njemu temelji naša vjera u uskrsnuće?

Ipak možemo i smijemo i drugim putovima kušati doći do istine o uskrsnuću i time o Uskrslome, i tako za nas danas opravdati tu istinu. Već opisan stav današnjeg svijeta upravo nas sili na to. Koji su preduvjeti za to?

Ponajprije, moramo se osloboditi proširenog mišljenja da postoje samo činjenične istine. Ne smije se odmah odbaciti mogućnost uskrsnuća i treba ga bez predrasuda dopustiti. Uskrsnuće govori samo za sebe i za svoju istinu i stvarnost. Nijedan ga čovjek nije mogao izmisliti niti ostvariti.

Zašto nam je bitna ta vjera? Jer se za čovjeka događa kao neočekivani osloboditeljski čin, kojim je Bog slomio silu smrti. Od Isusova uskrsnuća postoji u svijetu sigurnost da čovjekov život ne završava smrću, nego da u preobraženom obliku zapravo nanovo počinje. Time je onda riješeno pravo pitanje smisla života, onaj vječiti 'zašto', čiji nam odgovor o ovom svijetu stalno izmiče. A taj se odgovor sastoji u tome da je naša budućnost život uskrsnuća. Na čovjeku Isusu Bog je pokazao da će onaj tko sasvim ostaje u njegovoj riječi imati život u punini. Budući da je Isus bio sasvim za Boga i sasvim za čovjeka, najdosljedniji Božji odgovor za ovaj život bilo je uskrsnuće. "Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i tako uđe u svoju slavu", reći će Isus kada je na dana uskrsnuća susreo obeshrabrene učenike iz Emausa. Od Isusova života do uskrsnuća ide nutarnja, uvjerljivo dosljedna crta. Ovaj život nije mogao nestati u smrti, trebao je biti potvrđen uskrsnućem.

U vjeri u uskrslog Gospodina i naš se pogled upravlja u budućnost na naše vlastito uskrsnuće. Kao budući događaj već se sada može iskusiti kao dosljedni Božji odgovor na naše nasljedovanje Krista. Ako smo sasvim za Boga i sasvim kod njega, onda ćemo i mi postići ovu novost uskrsloga života. Ako pak stvarno živimo iz ovog iskustva, tada smo za ovaj svijet koji boluje od besmisla života svjedočanstvo da ipak postoji neuništivi i neugasivi smisao svijeta: život uskrsnuća iz Isusova uskrsnuća.

I gdje je ovaj smisao, ondje je i mir i radost uskrsloga. Kršćani ne mogu učiniti veće usluge ovome svijetu nego da daju ovo svjedočanstvo. To znači da će kršćanska zajednica danas (kada se sve stavlja 'u pitanje', kada je sve 'relativno') najdjelotvornije "dokazati" Kristovo uskrsnuće ako njezini članovi, posebice oni redovitiji kršćani na nedjeljnim slavljima ili članovi suradničkih tijela, poput župnih vijeća ili drugih posebnih zajednica (npr. molitvenih, biblijskih, obiteljskih i dr.), budu "ljudi uskrsnuća", jednodušni u istini, postojani u molitvi, ispunjeni ozdravljujućom snagom ljubavi. Tada će 'suvremeni Tome' lakše priznati Krista Gospodinom i Bogom.