DRUGA VAZMENA NEDJELJA (B) - NEDJELJA BOŽJEG MILOSRĐA (7.4.2024.) Milosrđe iz ljubavi

Čitanja: Dj 4,32-35; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Upravo zbog ovoga događaja osmi dan poslije Uzkrsnuća – susreta Isusa i apostola Tome – ova se nedjelja naziva i Tomina nedjelja. Ali ne zbog njegove nevjere – jer ni ostali apostoli nisu vjerovali da je Isus živ! – nego zato što je Toma, kao nitko drugi, na najljepši način izpovjedio vjeru u Isusovo uzkrsnuće riječima: "Gospodin moj i Bog moj!" I nije trebao staviti prst u njegove rane – bilo je dovoljno to što je vidio. A onda je Isus rekao ono što se i na nas odnosi, tj. na sve kršćane do konca svijeta: "Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju!" Dakle, mi vjerujemo da je istina ono što su apostoli vidjeli ter prihvaćamo kao istinu sve Isusove riječi i djela…

A ukupno otajstvo Isusova života, poglavito njegovo Vazmeno otajstvo, koje smo proslavili u trodnevlju Velikog tjedna, uključujući Uzkrs, zapravo je znak i odraz Božjega milosrđa prema nama. To milosrđe Toma je posebno doživio.

Poljska pak redovnica Faustina Kowalska je Isusovo milosrđe snažno doživjela 22.2.1931. u mističnom izkustvu, tj. u viđenju Isusa. Zato je ova nedjelja ujedno i Nedjelja Božjeg milosrđa. Nju je ustanovio papa Ivan Pavao II. 2000. godine, a sjetimo se da je taj, nama toliko blizak i drag papa preminuo 2. travnja 2005. godine.

Jasno, premalo je jedna propovijed (ili jedan kratak tekst) da bi se i samo nešto kazalo o neshvatljivoj tajni Presvetoga Trojstva, kako se moli u Zazivima Božjem milosrđu. Čak i ono što je s. Faustina napisala o Božjem milosrđu u svome Dnevniku ostaje samo kap u usporedbi s oceanom, kako zgodno reče jedan teolog.

Božje je milosrđe izraz najveće moći odnosno Božja se moć pokazuje kroz njegove milosrđe. Mi to vjerujemo i osjećamo, iako znamo da je teško objašnjivo. Međutim, mi vjerujemo iskustvu svetaca, a među takvima je i Sv. Faustina. Ona nam zapisima u svojemu Dnevniku progovara o tome kako je shvatila i izkusila Božje milosrđe. Utješno je to što znamo da nema nevolje koja bi se mogla mjeriti s Božjim milosrđem. Nijedna nevolja, pa ni naš grijeh, pa niti ijedan naš problem nije veći od Božjeg milosrđa. Nijedna sjena koju nosimo u svome životu ne može iscrpiti Božje milosrđe, jer ono, kako kaže Sv. Faustina, pri svakome davanju postaje još veće.

U takvoj logici Božjeg milosrđa svi imamo koristi, a najviše grješnici, jer je Isus u svome milosrđu darežljiviji prema grješnicima nego prema pravednicima. Bog je milosrdan prema ljudima otkad postoje, a Isus Krist je Božje utjelovljeno milosrđe koje se daruje svima, a još više grješnicima. No, da Božje milosrđe nije nešto jeftino i banalno, pokazuje to da ga možemo primiti samo ako se prepoznamo grješnicima. To je put koji moramo prijeći: shvatiti da smo se nekako odvojili od Boga, da smo se otuđili od njega u svojim svakodnevnim mislima, riječima i djelima, da ga često ustima častimo, ali nam je srce daleko od njega. Ta spoznaja dovodi nas pred Božju darežljivost u kojoj nam daruje svoje milosrđe. Sam je Isus rekao da nije došao zvati pravednike, nego grešnike kojima je Božje milosrđe najpotrebnije.

Za naš je praktični život važno da i mi, takoreći, vježbamo milosrđe, dakako, ne prema Bogu, jer on ne treba našega milosrđa, nego jedni prema drugima. Postoje barem tri mogućnosti kako iskazati milosrđe i kako pokazati da smo uistinu kanali Božjeg milosrđa. To su prije svega milosrdne riječi: one podrazumijevaju riječi praštanja i utjehe - oprostiti drugima i sebi kao što je nama oprostio naš Otac nebeski, ter se radovati s radosnima, a plakati sa zaplakanima.

Na drugome je mjestu molitva: bdjeti i moliti kako ne bismo pali u napast. Molitva je put duše prema Bogu koji nas neprestano poziva u zajedništvo sa sobom.

Treće su djela milosrđa. Sjetimo se Isusovih riječi: ogladnjeh i dadoste mi jesti, ožednjeh i napojiste me, stranac bijah i primiste me, gol i zaogrnuste me, oboljeh i pohodiste me, u tamnici bijah i dođoste k meni.

Ako budemo činili takva djela, tada ćemo nalikovati Milosrdnom Isusu…!

A.K.