DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU (A) (15.10.2023.) Blago onima koji se odazivaju…!

Misna čitanja: Iz 25,6-10a; Fil 4,12-14.19-20; Mt 22,1-14

U priči (ne)odgovaranju uzvanika na kraljev poziv Isus ponovno daje ozbiljnu poruku ondašnjim vođama naroda, ali i nama danas. Govori kako kralj - a on je slika Boga - potiče sluge da pozovu ljude na svatbu njegova sina, tj. na veliko slavlje. To nam doziva u sjećanje kako su u Starom zavjetu baš tako proroci pozivali narod da se vrati na Božji put. U Isusovo vrijeme taj poziv je značio ulazak u krug Kristovih prijatelja, a danas je ulazak u Crkvu. Ali, kaže priča, poziv slugu ne samo da je odbijen, nego sluge čak podnose zlostavljanje, a neki smrtno stradaju. Kako je to moguće u okolnostima kad bismo normalno očekivali gužva na ulazu u dvoranu – kao što su gužve danas na ulazima za koncert ili utakmicu... No, čak je i izabrani Božji narod je tvrde šije, tjera po svome, ruga se prorocima… Nije bolje ni u Novom zavjetu - Isusa mnogi nisu svi prihvatili, čak su ga i neki učenici ostavili, na kraju je i sam ubijen.

Zašto se pozvani tako ponašaju? Mnogi ne prihvaćaju poziv jer znaju da prihvatiti Božji poziv i Božji zakon – njegova slika je svatba - znači podpuno promijeniti pogled na vlastiti svijet i odreći se nečega. Isus je veoma zahtjevan - traži odricanje od samoga sebe, nakon čega valja uzeti svoj križ ići za Njim! Ima osoba koje ne žele mijenjati vlastiti interes, posjed, navike itd. - žele nastaviti sa starom logikom s kojom su živjeli. Neki su, u ovoj priči, čak i ubili kraljeve sluge jer nisu željeli čuti ništa o novome svijetu, o promjeni svoga života.

U tim kraljevim slugama možemo vidjeti sliku današnjih kršćana koji su i danas kršćani najprogonjenija kategorija u cijelom svijetu. Zato što ni danas neki ne vjeruju da se odnosi među ljudima i narodima mijenjaju tek kada se prihvati logika Kristove svatbe, tj. Evanđelje kao pravilo života – a to neki ne podnose, to ih provocira čak do bijesa i agresije. S takvima nažalost nema ni komunikacije, ni dijaloga, ni suživota, jer ne prihvaćaju da je čovjek je stvoren za zajedništvo s Bogom i ljudima ter da se samo tako postiže radost. Stoga oni koji nastave živjeti starom logikom ne mogu biti istinski sretni.

Ova Isusova priča pokazuje i što se događa s nama kada ne slušamo Boga: prijeti nam uništenje. Biblija na mnogo mjesta naglašava da propada narod koji ne sluša Boga. To vidimo po propadanju europskih kršćanskih naroda, ali i po našoj demografskoj katastrofi. Jer prije 50-ak godina europski su narodi odbacili prvu Božju zapovijed čovjeku: Plodite se, i množite, i napunite zemlju! (Post 1,28). Francuska je dobila naziv "primogenita filia Ecclesiae" (prvorođena kći Crkve), a mi Hrvati se dičimo kršćanstvom od stoljeća sedmog… itd. Dakle, oni koji su prvi bili pozvani, odbili su doći na Božju gozbu - otišli su svatko za svojim poslom 'pjevajući' Idem tamo gdje je sve po mom! Međutim, rezultat toga "zajedničkog hoda" je - propast!

Ali, Isusova priča ima još dvije poruke: završava tako da se ipak svadbena dvorana napunila gostiju! Kako? Tako što je kralj, slika Boga, poslao sluge da sve koje nađu, dakle i migrante pozovu na svatbu njegova sina! To znači da su svi narodi svijeta pozvani "u kuću Očevu", jer on "hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (1Tim 2,4).

A druga poruka je da dolazak na svadbu traži neka pravila ponašanja prikladna tome slavlju. U priči su gosti prije ulazka u svadbenu dvoranu trebali promijeniti svoje ruho, drugačije se obući. Nama to posvješćuje kako naš dolazak na euharistiju trži prikladnu i materijalnu i duhovnu odjeću, tj. trebamo promijeniti i svoje odijelo i svoj mentalitet. Nije dovoljno samo ići na misu - jer i odijelo i cipele jednako redovito idu u crkvu, ali kod njih nema rasta u vjeri ni napredka u svetosti. Nažalost, vjernik koji se tako ponaša završi tamo gdje je plač i škrgut zubi, kako je Isus nazvao pakao.

Bog nas je stvorio za svijet zajedništva i solidarnosti, svijet svatbe, Kristove gozbe na zemlji i u nebu - euharistije. Zato u svakoj misi čujemo Božju riječ (Otk 19,9): Blago onima koji su pozvani na (svadbenu) gozbu Jaganjčevu! A još blaženiji su oni koji se redovito odazivaju na Božji poziv na euharistijsku gozbu, jer ona je kršćanskim vjernicima i predokus nebeske gozbe i put do te radosti!

A.K.