DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU-A (27.8.2023.) Molitva (Crkve) – izvor vjernosti Kristu

Misna čitanja - evanđelje: Mt 16,13-20

U Isusovim riječima da će na Petru sagraditi svoju (svetu) Crkvu, krije se velika znakovitost. Izborom Petra za najodgovorniju službu u zajednici svojih učenika, Isus na to mjesto nije postavio savršena osobu koja nikada ni u čemu ne bi zatajila. Nego, Isus je na vodeće mjesto u svojoj Crkvi postavio čovjeka grješnika koji ima izkustvo Božjega milosrđa i oproštenja grijeha. Štoviše, to nisu Petrovi prijašnji grijesi koje je počinio prije nego je susreo Isusu, nego je riječ o grijesima koje je Petar učinio nakon što je sve ostavio i pošao za Isusom.

Dakle, s iskustvom oproštenja i obnovljenog poziva koji je doživio u susretu s uskrslim Isusom, Petar je mogao ispuniti vlastite riječi koje je pogazio one iste noći kada je Isusa zatajio. Nakon toga mogao je ostati vjeran Isusu i za nj dati svoj život, što je doista i učinio. To iskustvo vlastitoga pada i Kristove milosti koja ga je podigla osposobilo ga je da na Kristov način postupa prema svim grješnim udovima Crkve koja je na njemu sagrađena.

Isus je rekao da Crkvu koju je ustanovio neće ni vrata paklena nadvladati. Taj izraz 'vrata paklena' označuje sile zla, pa te Isusove riječi znače da Crkvu neće uništili nikakvo zlo, čak ni ono koje se događa u njoj samoj. O Crkvi se često govori kao o jednoj od ljudskih institucija, no ona se od njih bitno razlikuje. Crkva jedina u svijetu za sebe tvrdi da je Kristovo tijelo. To je teško prihvatiti jer se i u Crkvi – koja je svjetlo – događaju i djela tame!

I naše je vrijeme opterećeno raznim skandalima unutar Crkve koji nas nekad tako zateknu da ne znamo kako trebamo reagirati. Tu nam kao evanđeoska smjernica pomaže upravo odnos Isusa, Crkve i Petra. Proričući da će ga zatajiti Isus je rekao Petru: "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću" (Lk 22,31). Potom u Djelima apostolskim čitamo kako je Herod uhvatio Petra i bacio ga u tamnicu "a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega" (Dj 12,5). Plod te molitve, koja se očito Bogu svidjela, bilo je Petrovo čudesno oslobođenje.

Sve to dogodilo se nakon što je Isus rekao "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju", što znači da Petar svoju službu u Crkvi može vršiti samo podržan molitvom Krista i Crkve. Ali to ne vrijedi samo za Petra, nego za svakoga Kristova učenika. Bit molitve za druge jest u tome da naš odnos prema onima za koje molimo, pa bili to i najveći grješnici, usmjerujemo u "kanal" našega odnosa s Ocem nebeskim. Iz toga odnosa Petar je znao odgovoriti na pitanje tko je Isus.

U tom odnosu spasonosno se susrećemo s istinom o grješnom sebi i o našoj grješnoj braći – poglavito u trenutnom stanju demografske katastrofe hrvatskoga naroda. Međutim, iz toga odnosa s Bogom trebaju proizlaziti i sve naše riječi i djela – kao osobni odgovor na pitanje tko je za nas Isus. Također, samo iz naše povezanosti s Isusom Kristom može doći rješenje svih naših osobnih i narodnih teškoća.

A.K.