DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU (a) (1.10. 2023.) Uvijek spremni za vinograd Božji
Misna čitanja - evanđelje: Mt 21,28-32
Misno evanđelje ove nedjelje - o različitim postupcima odnosno suprotnostima između riječi i djela dvojice braće u odnosu na očevu zapovijed neka idu raditi u vinograd - zapravo govori o obraćenju, tj. o promjeni života. Isus je svoju poruku na uglađen i jednostavan način, u obliku pričice, uputio izravno ondašnjim svećeničkim glavarima i narodnim starješinama. Jer oni su zapravo bili doslovce poput onoga drugoga sina: riječima su Bogu obećali da će vršiti njegove zapovijedi, ali nisu u vinogradu Božjem obavili posao, tj. nisu pobožnim i milosrdnim djelima uistinu poštivali Boga. Štoviše, istodobno je golem absurd činjenica što su se kruto i "savršeno" naizvan držali propisa Mojsijeva zakona. Osim toga, smatrali su se najvećim pravednicima, a sve druge su jako prjezirali - sjetimo se molitve farizeja i carinika/poreznika u Hramu...
Dakle, iako im je Sv. Ivan Krstitelj zaprijetio da će ih Bog posjeći kao nevaljala stabla, nisu ga poslušali i nisu se obratili, nisu se popravili, nisu se promijenili – namjerno, nisu htjeli, jer su nadasve bili oholi. Zamislimo, koja opakost – biti istodobno pobožan i ohol. Tako opako je podpuno naopako, vražje…!
Međutim, ta Božja riječ upućena je i nama - i meni i vama. Naime, i danas Bog progovara svim kršćanima, katolicima - po biskupima, po svećenicima, po župnicima, po raznim duhovnim ljudima. Govori nam i osobno u svakoj sv. misi, poglavito nedjeljom, jer se čita riječ Gospodnja iz Novog i Starog zavjeta. Nažalost, mnogi ne čuju poruku Božju - zato što ne dolaze u crkvu, niti kod kuće čitaju Sv. pismo, ili uopće ne mare za opomene, poticaje i Božje pozive. Ali, koliko dugo se može tako zanemarivati Boga? Do kada će Bog podnositi naš prkos i ravnodušnost? O tome mnogi ne razmišljaju…!
Nažalost, tako se ponašaju i neki koji dolaze na sv. misu, ali ne čuju Božju poruku ili ne mare za opomene, poticaje i pozive na promjenu života, na popravak! Ali kako možemo biti sigurni da će sve nas Bog jednako gledati do kraja našega života? Tko može biti siguran da će se baš na njemu pokazati kako je Bog neizmjerno dobar i strpljiv, blag i popustljiv?
Zašto neki ne vjeruju Bogu? Zašto se na vrijeme ne predomisle i ne krenu putem obraćenja, popravka, poniznosti i prijateljstva s Bogom? To nam ostaje tajna i neshvatljiva zagonetka. No zato mi, koji danas slušamo ovu Božju poruku, shvatimo da je Isusov poziv jako ozbiljan i da za sebe ne znamo koliko nam je još vrjemena ostalo, koliko nam je još poziva i prigoda Bog ostavio.
Zato, čak i ako se stalno trudimo biti što bolji, počnimo već danas još jače misliti na svoje spasenje, baš kako kaže Sv. Pavao: "sa strahom i trepetom" (Fil 2,12)... A to je svakodnevni radostan trud na izgradnji dubokog prijateljstva s Bogom i sa svojim bližnjima.
Takav je bio jedan veliki duhovni čovjek, od kojeg su ljudi često tražili savjet pa je tako odgovorio mirno na pitanje jednoga mladića:
- Kada je najbolje vrijeme da se obratim?
- Pa dovoljno ti je dva sata prije smrti!
Važno je dakle da stalno budemo u prijateljstvu s Isusom, i bit ćemo uvijek mirni i radostni ter uvijek spremni ići na rad u Božji vinograd!
A.K.