DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (4.rujna 2022.) - KAKO BITI ISTINSKI KRISTOV UČENIK?

Misna čitanja: Mudr 9,13-18b; Flm 9b-10.12-17; Lk 14,25-33

U ono vrijeme: "S Isusom je putovalo silno mnoštvo..."! U ovo vrijeme - više nije tako! Isus bi danas bio jako sretan kad bi crkve bile pune. Ali u ono vrijeme, sudeći po ovoj evanđeoskoj zgodi, kao da baš i nije bio presretan zbog toga silnog mnoštva, štoviše, čini nam se kao da se razljutio zbog toga što ga mnoštvo slijedi na neiskren način, iz interesa.

Zato se odjednom okrenuo prema njima i izrekao im posve neočekivano vrlo teške riječi koje bismo i mi rado prečuli i zaobišli (jer su upućene i nama): "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!"

Na žalost, i mi smo ponekad dio toga "silnog mnoštva" koje Krista slijedi na neistinit način - a mnogi naši župljani i vjernici u Hrvatskoj, i u Europi, i u svijetu STALNO su takvi. Konkretno, u svijetu je danas oko dvije milijarde katolika odnosno oko dvije i pol milijarde kršćana... pa se moramo pitati je li svijet zbog toga drukčiji, tj. bolji! Neki zlobno primjećuju da kršćani danas u svijetu javno ne utječu na društveni život i promjenu na bolje. Međutim, prvo, to je preopćenita procjena jer je u nekim dijelovima svijeta prisutnost kršćana veoma vidljiva i presudna. A drugo, valja promisliti kakav bi svijet bio kada uopće ne bi bilo kršćana!

Svakako, za nas je i pojedinačno i za cijelu zajednicu važno da pazimo kako ne bismo i mi STALNO bili dio toga neiskrenog "silnog mnoštva", tj. lažnih kršćana, praktično - 'krštenih pogana'. Pogledajmo stoga što nam Krist ove nedjelje poručuje. Najprije moramo razumjeti Isusov izraz "mrziti"... - on ima značenje "odreći se..." (svega radi Krista)! Odreći se, ako treba, i oca i majke, žene i djece, braće i sestara, pa i samog svoga života... - da se bude dosljedan Isusov učenik, dosljedan kršćanin!

Isto tako - biti spreman nositi svoj križ svakodnevno... znači biti pravi Isusov učenik i nasljedovatelj! Upravo takvo nasljedovanje Isus traži od nas. On traži da ga počnemo tako ljubiti da se odreknemo svega najdražeg, svega onoga što bi moglo zauzeti Njegovo jedincato mjesto u našemu životu. To znači, da sve najdraže ovozemaljske stvarnosti podredimo Njemu - odnosno, da On, Isus Krist treba imati prvo mjesto u našem životu. Krist nam želi reći da nasljedovati Njega nije moguće ako se živi kao što žive pogani, tj. ako sve svjetsko, tjelesno, materijalno(!) ostaje na prvom mjestu u našem životu. Jer tako Isusa "nasljeduje" masa (i kršćana, nažalost)! Kod njih se zapravo ništa ne mijenja; Krist njima uopće nije najvažniji ni najdraži. Zato On poziva "mnoštvo" - poziva nas (!) - da se zapitamo kakvo je naše nasljedovanje Isusa.

I prispodoba o gradnji kule ima tu svrhu da sebi postavimo pitanje ima li smisla 'graditi kulu' na Kristu, ako ne prihvaćamo njegove uvjete, tj. ako nismo spremni odreći se svega najdražeg ter Krista proglasiti najdražim - a to znači odreći se čak i dragih ljudi ako su nam smetnja u rastu u vjeri. Dakle, i ljubav prema Isusu Kristu mora proći kroz muku, bol prekida sa svim najdražim u svijetu. Zapravo, ništa nas ne smije zaustaviti u velikoj ljubavi prema Kristu, ni mržnja ni ljubav ovoga svijeta. Zato reče Sv. Augustin: "Dvostruku borbu vodi svijet protiv Kristovih vojnika. Laska im da ih prevari i prijeti im da ih slomi. Nek nas samo ne zarobi vlastiti užitak, nek nas ne zastraši tuđa okrutnost, i svijet je pobijeđen. U jednom i u drugom slučaju uz nas je Krist, i kršćanin ne zna za poraz."

Zato nam je sam Isus posvijestio da 'bez Njega ne možemo učiniti ništa' (v. Iv 15,5)!

A.K.