DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU ( 25.6.2023.) Pouzdanje u Boga oslobađa nas straha
Misna čitanja - evanđelje: Mt 10,26-33
Poruka koju Isus upućuje svojim učenicima - kad ih šalje u misiju i triput im ponavlja: Ne bojte se! – upućena je i nama u 21. stoljeću! Jer i danas u mnogim krajevima svijeta ljudi odbacuju kršćanske ideale ili čak progone kršćane, tako da kršćani – poglavito u nekim zemljama – osjećaju strah (i) pred progonima. Zato Isus želi da ne mislimo na strah, nego kako ćemo što vjernije naviještati evanđelje. Stoga, riječima današnjega evanđelja, On nas poziva da hrabro, radostno i s pouzdanjem živimo svoju kršćansku vjeru, čak i onda kada se to drugima čini nevažnim, zastarjelim, nezanimljivim ili čak mrskim. Jer kršćani se razlikuju od nekršćana i po tome kako svladavaju strah! Kršćanski odgovor na sumnju, neizvjesnost i strah zove se - pouzdanje u Boga.
Veoma je važno to iztaknuti, jer naše je doba nazvano dobom tjeskobe. Globalno, u svim razvijenim zemljama svijeta širi se strah. Nikada u povijesti nije takvom brzinom rasla depresija kao što je to danas. Anksioznost je postala moderna bolest i jedan je od glavnih uzroka umnažanja srčanih udara. Kako objasniti tu činjenicu s obzirom da danas imamo, u odnosu na prošlost, puno veću ekonomsku sigurnost, životno osiguranje, sredstva za suočavanje s bolešću i odgađanje smrti? Kako možemo razumjeti taj i takav "napredak", tj. mentalnu razinu do koje su mnogi narodi tzv. zapadno-kršćanske civilizacije "napredovali"? Nama kršćanima je lakše doći do odgovora na to mučno pitanje – Biblija nam daje odgovor: riječ je o tome da se sveti strah Božji strahovito smanjio u našem (kršćanskom) društvu.
Dakle, dogodio se i događa se nevjerojatan paradoks: što se više smanjuje strah od Boga, tj. strahopoštovanje pred Bogom, to više raste strah od ljudi! Čovjek koji zaboravlja Boga i sve svoje pouzdanje polaže u zemaljsko i tjelesno, tj. u materijalno – brže pada u krizu! Međutim, ipak postoji izlaz iz krize - to je "ponovno odkrivanje potrebe i ljepote svetoga straha Božjega", kako lijepo kaže jedan teolog.
A taj strah od Boga nije nekakvo drhtanje kao pred onim koga se bojimo! Strah Božji je sastavnica naše vjere: proizlazi iz spoznaje tko je Bog. To je slično osjećaju koji nas uhvati pred svečanim i grandioznim spektaklom prirode (kao što su npr. Nijagarini slapovi); on je kao osjećaj malenosti pred nečim neizmjerno većim od nas – to je čuđenje pomiješano s divljenjem. Zato takav strah izaziva u nama poniznost i zahvalnost. Zato Biblija strah Božji naziva također "početkom mudrosti", jer on vodi do donošenja ispravnih odluka u životu. Štoviše, to je čak jedan od sedam darova Duha Svetoga – što je posebno važno da na umu imaju naši ovogodišnji krizmanici.
Zato je strah Božji drugačiji od svih običnih strahova koji se pojavljuju spontano sami od sebe. Velika je također prednost što se on može i treba naučiti. Riječ Božja kaže: "Dođite, djeco, poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem" (Ps 33,12). To nam također posvješćuje koliko je važno čitati Sv. pismo, posebno Evanđelje. Ono nam pomaže osloboditi se svih neželjenih strahova. Isus nam u evanđelju tumači da je nerazdvojni pratilac straha - pouzdanje u Boga: samo o Bogu ovisi naša konačna sudbina, vječni život ili vječna propast. Najveća vrijednost nije zemaljski život nego naša povezanost s Bogom!
Dakle, iz svega slijedi jednostavan zaključak: Tko je podpuno oslonjen na Boga u dvostrukoj je prednosti pred drugima: 1) nema nikakva straha; i 2) vjeru priznaje i radostno svjedoči pred svima!
A.K.