GRIJEH JE NE NADATI SE
Napomena:
Početkom devedesetih godina novinar Marco Garzonio intervjuirao je
negdašnjega milanskog nadbiskupa, kardinala Carla Mariu Martinia,
jednog od najvećih umova u Katoličkoj crkvi.
Donosimo neka pitanja i odgovore koji su svojevrsno proročanstvo
za 'današnjega i sutrašnjega čovjeka', koji se 'otima' vodstvu Božjega Duha
i 'ide svojim putem', gubeći sve više životni 'kompas'.
1. Koji je danas najteži grijeh u našem društvu?
Najteži je grijeh pomanjkanje nade, nedostatak poleta, osobito u zapadnom društvu. Zatim je tu i grijeh u svemu imati jamstvo, u svemu biti zaštićen, strah pred težim odlukama, strah pred odlučnim zalaganjima.
2. A koja je danas najveća nesreća? I koju vrst nevolje ona prouzročuje?
To je ona nesreća koja slijedi nakon pomanjkanja nade: dosada, zadovoljstvo postignutim uglavnom skromnim rezultatima, potom nezadovoljstvo svime. Traže se, dakle, neposredna zadovoljstva, koja opet rađaju dosadu i frustraciju. To je strašna nesreća od koje neprestano želimo pobjeći, ali u koju ponovno i ponovno upadamo.
3. Koja je najpotrebnija krjepost?
Sve su krjeposti potrebne. To je posve u skladu s onim o čemu smo upravo govorili. Sve su krjeposti potrebne, jer su jedna s drugom povezane, i ne mogu se odijeliti jedna od druge. Ako bismo ipak htjeli istaknuti jednu koja bi bila znakovita, ona je to nada.
4. Vidim da se ta riječ često pojavljuje u vašem rječniku. Koje biste značenje dali nadi?
Nada je sposobnost gledanja u neku budućnost kao moguću, ostvarivu, koju Bog pripravlja za svakog muškarca i za svaku ženu dobre volje. To je nešto što je danas neophodno potrebno.
5. A kako može osoba, pa makar i dobre volje, gledati u tu budućnost?
Nada je budućnost koju ne vidimo, ali koju će, nadamo se, Bog ostvariti. Sveti Pavao to kaže sasvim jasno: nada nije ufanje u ono što vidimo, nego je ona sposobnost da istrčimo, da se bacimo, propinjemo; to je nešto što je usađeno u najbolji dio nas samih; u isto vrijeme to je dar Božji, dar Duha Svetoga. Odatle čovjek mora biti otvoren Bogu, mora biti raspoložen da takvu krjepost ište od Boga.
6. Što su bol i trpljenje? Je li pravedno izbjegavati ih, što mnogi danas često čine?
Držim da je pravedno nastojati ih izbjegavati: to je naravno! Ne pitamo se je li to pravedno ili nije ni onda kad tražimo da izbjegavamo bol i trpljenje, ili poduzimamo sve da ih držimo što dalje od sebe. Svakako, važno je znati da oni nisu najveća katastrofa koja bi nam se mogla dogoditi, ali ako nam se ipak dogode, onda im trebamo dati smisao. Nije najvažnija stvar da ih samo znamo izbjeći. Važnije je znati da im, kada ih ne možemo izbjeći, znamo dati smisao, to jest da ništa nije izgubljeno. Vjerujemo da je upravo to jedan oblik nadanja.
(Pribilježio: M. Š.)