Intervju s mladim katolikom

Piše: Dražena Rubčić, vjeroučiteljica

Živimo u modernom vremenu. Sve više mladih ljudi odustaje od svoje vjere i traži odgovor na temeljna životna pitanja u nekim novim, "modernijim" i lakše dostupnim stvarima. Iako je bit sakramenta potvrde u tome da je on sakrament kršćanske zrelosti, on iz godine u godinu sve više postaje sakrament svečanog napuštanja Crkve i župne zajednice. Tužni smo svjedoci toga i u našoj župnoj zajednici sv. Ivana Krstitelja u Švici. Od prošlogodišnjih krizmanika redovito su prisutni jedan ili dva najviše, pa se često zapitamo jesmo li mi krivi? Odbijamo li mlade ljude svojim načinom učenja, ponašanjem ili pristupom, ili su oni jednostavno postali nezainteresirani i mlaki u svojoj vjeri?

Da ne bismo sve prikazali tako crno, u našoj župnoj zajednici još postoje pojedinci kojima vjera nije smetnja i nužna stvar u životu, mladi ljudi koji na svetu misu dolaze redovito i koju u svojem svakodnevnom životu zrače kršćanskim vrednotama. Mladi ljudi su najvitalniji dio svakoga društva, a prema riječima pape Franje, oni su budućnost našega društva i Crkve. Upravo takav mlad čovjek je i naš sugovornik. Mladić u ranim dvadesetim godinama, župljanin naše župe i redoviti sudionik na nedjeljnim misama. Uvelike se on razlikuje od svojih vršnjaka, iako skromno kaže da je isti kao svi drugi. On je mladi katolik koji, citiram njegove riječi, živi vrlo ispunjeno i sretno, te je vjera sastavni dio njegova svakodnevnog života. Na njegov zahtjev neću spominjati njegovo ime, to sada i nije toliko važno, važno je ono čime on zrači i svjedočanstvo koje nam u sljedećim recima donosi.

1. Jesi li odgojen u katoličkoj obitelji i jesi li tijekom cijelog života redovito išao u Crkvu ili se je u tebi ta želja pojavila odjednom?

Odgojen sam u katoličkoj obitelji, ali tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja nisam redovito išao u crkvu niti sam bio posebno religiozan. Cijeli sam život vjernik, ali ne u smislu kakav sam danas (danas su svi "vjernici", samo je pitanje tko je zaista vjernik).

Dok sam bio mali, išao sam u crkvu na nagovor roditelja, vjeroučitelja ili svećenika i sve je to bilo dosta "blijedo" jer nisam bio previše zainteresiran za vjeru, sve je to bilo više iz nekog "običaja", slušao sam Božju riječ u crkvi ali nisam "upijao" niti shvaćao riječi svećenika. Danas idem češće u crkvu ali ne smatram da je grijeh ako ne dolazimo baš svaki put na svetu misu nego je bitno kako živimo izvan crkve, kakvi smo u Božjim očima, čitamo li Bibliju, radimo li stvari koje su ugodne pred Božjim očima.

Čovjek se može u tišini svoje sobe pomoliti Bogu, sa svojom obitelji, prijateljima, ma bilo gdje. Danas "ići" u crkvu gledam iz drugačije perspektive pošto znam da idem slušati što sam skoro i sam već naučio. Priznajem, još sam vrlo mlad i "zelen" po mnogim pitanjima, ali znam dosta zanimljivih stvari vezano za ovu cijelu priču. Možda se svećenici neće složiti sa mnom oko zadnjeg što sam rekao ali svatko neka živi po svojoj savjesti.

2. Kako si se zainteresirao za Crkvu?

Crkvu sam u pravom smislu riječi počeo otkrivati prije par godina slučajno, postepeno i lagano. Kako sam sve više dobivao fenomenalnih informacija, sve više sam žudio da dalje istražujem .Počeo sam, naime, proučavati Bibliju. Na to su me potakle neosporive činjenice da Bog postoji, brojni dokazi da je Biblija potpuno validan povijesni dokument (arheologija, antropologija, geologija ,biologija itd.) te osobna iskustva. Koliko god sam dalje ulazio i istraživao dokaze za Božju riječ, sve više sam bio zainteresiran i zaintrigiran raznim činjenicama.

3. Pročitao si Bibliju, to te zasigurno razlikuje od tvojih vršnjaka i velike većine današnjih kršćana, zašto ju smatraš važnom?

Važnost poznavanja Svetog pisma je itekako velika, jer iz nje iz prve ruke saznajemo kako se sačuvati od Božjeg neprijatelja - Sotone, koji stalno vreba i navodi ljude na grijeh. Bog nam poručuje pa postoji jedan anđeo koji se pobunio protiv Boga i koji uživa u ljudskoj patnji, koji bi želio da nestane pravda, i da se uništi sve što je Bog stvorio. Kako danas, tako i kroz povijest vidimo njegov utjecaj kroz gnusne i bolesne stvari koje se događaju širom svijeta Po Bibliji, živimo u posljednjim vremenima, kada će se dogoditi drugi Kristov dolazak ili Paruzija ,kada će se uvesti red na zemlji. U tom periodu biti će uništeni Sotona i njegovi sljedbenici, Zemlja će se očistiti od grijeha te će Božji narod nastaviti živjeti u miru i blagostanju, kao i prvog dana kada je Bog stvorio prvog čovjeka, prije nego što ga je Sotona naveo na grijeh. Zato je vrlo bitno da čitamo Bibliju, da vidimo kako se čuvati od grijeha, kako živjeti i kako biti Božji čovjek. Znamo da je Bog najjača sila u svemiru i uz Božju pomoć ,ispravnim načinom života, Sotona nam ništa ne može.

4. Smatraš li se drugačijim od svojih vršnjaka?

Sigurno sam na neki način zbog svoje vjere drugačiji u društvu, ali se definitivno ne smatram bitnijim i boljim od drugih. Ne smatram da sam vrjedniji čovjek po bilo čemu. Meni je bitno da sam sebi ispravan, da ne radim ono što nije ugodno pred Bogom, da učim i dalje o važnim životnim pitanjima, proučavam teologiju i znanost u oblastima gdje se povezuju i slično . Po tome se možda razlikujem od drugih, ali svi smo mi Božja djeca. Neki ljudi imaju drugačiji pogled na svijet, ali ne trebamo u takvim ljudima nalaziti mane i slabosti, već pozitivne stvari i s razvijati pozitivne odnose . Jedna stvar je sigurna: nećemo naći savršenog čovjeka, samo je jedan savršen, a to je Isus Krist.

5. Pričaš li sa svojim vršnjacima o svojoj vjeri?

Pitanje moje vjere u razgovoru s mojim vršnjacima vrlo rijetko bude tema jer se skoro nikad ne govori o vjeri uopće, pa tako ni o mom statusu. Ne želim se previše isticati jer ne želim da me društvo smatra nekim fanatikom. Ponekad započnemo neku laganu temu, ali sve to bude dosta kratko i šturo jer moji prijatelji jako malo znaju o tome a ja se ne ističem, osim ako ih imam potrebu ispraviti oko nečega. Većina mojih vršnjaka jesu vjernici, ali na način kao i veliki dio današnje populacije -tradicionalno i teoretski, ali ne i praktično jer malo tko zapravo razmišlja o vjeri na dublji način. Ponekad ih potičem na odlazak u crkvu, ali ne nastojim biti prečest u tome ,da ne bi ispalo da sam neki fanatik ili da glumim religioznost. Osjećam se čudno što jedan važan dio života ne dijelim s drugima. Malo tko bi o vjeri uopće želio slušati a kamoli da ja, jedan mlad i neiskusan čovjek nekome "solim pamet", kako vršnjacima ,tako i starijima.

6. Mlad si čovjek, sigurno još ne razmišljaš o braku, ali kakav je tvoj stav o braku i obitelji?

Što se tiče braka i obitelji, stvoreni smo da sudjelujemo u Božjem projektu stvaranja, stoga mlade treba poticati da se osposobljavaju za rad ,da imaju mogućnosti i ambijent za podizanje obitelji i za kvalitetnu ženidbu/udaju. Muškarac treba svojoj supruzi omogućiti sva potrebna dobra za život i odgajanje djece. On zajedno sa svojom ženom treba provoditi što više vremena sa djecom i stvarati kvalitetnu obitelj. Žena treba učiti od svoje majke kućanske poslove, kako raditi sa djecom i kako biti dobra majka, a sigurno treba imati i vremena raditi nešto izvan obitelji, što ju veseli i ispunjava.

Danas ,nažalost ,roditelji jako malo brinu o svojoj djeci ,šalju ih u gradove u razne škole, gdje lako mogu nastradati i gdje se susreću sa svim oblicima nemorala: ateizmom, drogom, alkoholom i svakojakim drugim načinima uništavanja čovjeka. Od malih nogu djeci se ne posvećuje dovoljno pažnje, tako da djeca od samih početaka kreću krivim smjerom, što se naravno odnosi i na vjeru i spoznaju Boga.

Mladi ,obično iz neznanja, ulaze u predbračne odnose, što je po Bibliji zabranjeno. Ako pogledamo u stara vremena ,vidimo da su se ljudi ženili /udavali na drugačiji način. Uz pomoć "menadžera" tj. starijih osoba dobivali su na izbor s kim mogu podizati obitelj ,naravno bez predbračnog odnosa. Stariji su iskustvom mogli preporučiti mladiću/djevojci koga da odaberu jer mladi nisu mogli procijeniti što je dobro za njih a što ne. To je rezultiralo uspješnim i sretnim brakovima i obiteljima. Danas toga nema nažalost i mladi se ljudi sami upuštaju u odnose, a kasnije u brakove i roditeljstvo. Roditelje nije briga što im djeca rade, štoviše, potiču ih da se "zabavljaju", da se druže sa suprotnim spolom a da nisu svjesni da im njihova vlastita djeca mogu lako nastradati. Ljude treba privlačiti ono duhovno, unutrašnjost osobe, karakter i osobnost, a ne fizički izgled ili zadovoljstvo. Zbog toga danas i ima puno razvoda brakova i raspada sistema, a mladi sve više idu pogrešnim putem.

7.S kim najviše pričaš i dijeliš misli o vjerskim pitanjima?

O vjerskim pitanjima mogu najviše porazgovarati s teološki obrazovanim ljudima ili sam sa sobom.

8. Jesi li razmišljao o tome da studiraš teologiju?

Razmišljao jesam , ali odustao sam iz razloga što mi to ne bi puno pomoglo u društvu, a o poslu i financijama da ne govorim. Bitna pitanja iz teologije sam već na neki način naučio, a spektar svojega znanja o vjeri nastojim i dalje proširivati, što je sigurno uz malo truda moguće i bez studija.

9. Što misliš da mlade ljude, poput tebe, najviše sprječava da dolaze u Crkvu?

Mlade ljude da dolaze u crkvu sprječavaju smiješne stvari ili čak ništa. Ne bih rekao da ne dolaze u crkvu iz teških razloga ,možda ima i takvih, ali rijetki su.

10. Jesi li zadovoljan svojim trenutnim položajem u župnoj zajednici ili bi se htio više uključiti u djelovanje i svakodnevni život svoje župne zajednice?

Trenutno sam zadovoljan svojim položajem u župnoj zajednici, za bilo kakav doprinos i pomoć zajednici sam uvijek otvoren, a za neko dodatno uključivanje u zajednicu, iako ne znam na koji način, na zahtjev stručne osobe, mogu razmisliti.

11. Što bi za kraj želio poručiti svim vjernicima u našoj župi, a posebice mladima?

Za kraj bi želio samo reći da pozivam sve ljude, mlade i starije, da čitaju Sveto pismo, da se uče moralnih zakonima, da spoznaju što Bog voli a što ne, da rade na sebi i da duhovno jačaju ,da stvaraju kvalitetne i jake obitelji, da zdravo žive i zdravo se hrane ,kako fizički tako i duhovno, da se druže s pametnim ljudima, da nastoje ostaviti loše navike i izvesti se na pravi put, da se moli Bogu našemu Isusu Kristu da nas sačuva od neprijatelja.