JAGANJAC BOŽJI - Veoma važan naziv za Isusa !
Ne samo oni koji nisu poučeni u vjeri, već i redovitiji vjernici teško bi se snašli ako bi ih se zapitalo: Zašto se u crkvi redovito na misi čuje naziv za Isusa "Jaganjac Božji", osobito u trenutcima prije Pričesti? Isto tako u mnogim crkvama za uskrsne dane stavlja se uz oltar ili na neko vidljivo mjesto kip janjeta sa 'pobjednom zastavicom').
Značenje ovoga naziva "Jaganjac Božji"
Oni koji prate liturgiju (ili koji su čitali Bibliju) mogu se prisjetiti da je tim riječima već sv. Ivan Krstitelj, kao Isusov preteča, predstavio istinskoga Mesiju. Zašto baš tim nazivom?
Tipično za čovjekovo ponašanje je traženje krivca svugdje gdje god nema pravog objašnjenja promašaju. No, nitko neće u krivce jer uvijek postoji ispričnica. U Bibliji imamo drugačije razmišljanje i ponašanje. Ako promatramo Krista, sve što je rekao i činio, možemo zaključiti da se tako ponašao kao da nam trajno govori: krivnju ti ja oduzimam slobodno - zauzimam se za tebe i preuzimam na sebe odgovornost - čak što više: na sebe tovarim tvoju krivnju jer te volim. Isus je pokazao da je put patnje i davanja za druge put do proslave. Kršćanin dobro znade kako je Krist postupio, jer kako piše apostol Petar "on koji u tijelu svom, grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo." Ovdje je riječ o Kristovoj žrtvi na križu.
Žrtva se kraće izriče slikom "jaganjca". Naime, u krvi nevino zaklanoga jaganjca pere se naša krivnja (isto piše apostol Petar). Krist odnosi i oduzima grijeh u kojem su sadržani svi grijesi svijeta. Već u Starom zavjetu čitamo riječi o Sluzi Božjemu da će biti odveden (nevino) "janje za klanje" radi ljudi.
Stoga riječi, triput izricani zazivi "Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se ... daruj nam mir", neposredno priče Pričesti (na Misi), pripadaju najdubljim i najsadržajnijim molitvama. I pri samoj najavi Pričesti, kada svećenik kaže: "Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta", još jednom podsjeća na neograničenu Kristovu ljubav. To nam govori o tajni križa i svraća naš pogled na budući svijet, od grijeha oslobođen. A taj je svijet već sada skriveno nazočan u euharistijskome slavlju (u Kruhu). Taj naziv je najkraći sažetak svega što je Krist učio i činio. To je kratki 'sadržaj' Kristove osobe. I već sama Gospodinova nazočnost u zajednici 'potrebnih' znači spasenje.
Ono što kršćane posebno raduje jest i činjenica da Isus ne 'poziva' samo na 'uzimanje Kruha', Pričesti ovdje na zemlji nego i za svoj stol na 'svadbenoj Gozbi', na Gozbi Jaganjčevoj, u vječnom životu, u raju. Znači da nam obećava udio na ''vječnoj svadbi'. Zato svećenik i kaže: Blago onima koji su pozvani na Gozbu Jaganjčevu!
Ako Isus poziva ljude na Gozbu (Euharistiju-Misu), sada se postavlja pitanje zašto mnogi kršćani to zanemaruju, nalazeći 'stotinu isprika'? O tome bi trebalo ozbiljnije porazgovarati jer je Isus rekao da tko ne blaguje njegova tijela i ne pije njegove krvi neće imati "života u sebi". O tome će biti riječi drugom zgodom.