Je li Bogu 'dosadno'?
"Vjerujem da je dosadno biti Bog - piše jedan suvremeni afrički pjesnik.
"Jer nitko ne voli šefa ... Zamisli Jahvu kako kroči prostorima svoje svemoći a stvorenje trči iz poslužničkih kutova izvikujući udivljenje njegovu sjaju.
Ali tko se usuđuje primiti ga ispod ruke ... potapšati po ramenu .... ili kritizirati njegovu politiku ...?
Već mu je sigurno dosadno to gledanje odozgo. Nikad ravno ... Sigurno je umoran od svoje veličine ..".
Čitajući te riječi pitamo se: Kakvo su to po 'ljudskoj mjeri' navijestili Boga ovom Afrikancu? Ali budimo pošteni. Ne podliježemo li i mi, 'stari kršćani', bar ponekad napasti ove predodžbe? A Bog nam se zaista nije objavio kao neki umorni kralj-sunce i nije kriv što njegova objava u našoj nauci o Presvetom Trojstvu poprima nekako oznaku apstraktnosti i otuđenosti. Jest, on je Stvoritelj svega i Gospodar na nebu i ovdje na zemlji'. Ali on se druži s ljudima, živi sa svojim narodom i vodi ga kroz povijest. Učinio nas je svojom djecom te ga smijemo zvati "Oče" ili čak po dječju "Tatica". U Kristu nam je brat, a u Duhu drug na životnom putu. To bi nam trebalo dostajati da shvatimo kako njegov unutrašnji život buja stvaralačkim Očinstvom, rječitom Mudrošću i neizmjernom Ljubavlju.
Uzeo nas je za suradnike i naredio nam i da ljude krstimo u ime te njegove Trojstvenosti i tako ih činimo dionicima intimnog života da bismo svi zajedno živjeli po njegovoj slici i prilici. I nije on kriv ako se uporno vraćamo 'duhu robovanja', ako ga sebi predočavamo po svojoj slici i prilici, te ako ponekad sve što bi trebalo biti s njime u vezi, a to su vjera i crkveni život, ima neku oznaku dosade, mrzovolje i odbojnosti.
Kršćanine, razmisli kako je sa tvojim kršćanskim životom,
kako ti zamišljaš Boga, možda ne vodeći računa o onome što
nam je Isus objavio.
I smjestaš ga 'negdje gore', daleko izvan svoga života.
Kako moliš 'Oče naš', možda ne vjerujući da je nebo tamo gdje se on doživljava 'jako blizu', s tobom, s ljudima.
Ne bi li se to više trebalo odraziti i na tvome licu?
****
Imaš problema s 'Presvetim Trojstvom'?
Priča
Sveti Augustin i dijete
Prema staroj legendi sveti je Augustin jednom šetao morskim žalom razmišljajući o Božjoj bîti i trudeći se da shvati Presveto Trojstvo. Pritom je vidio kako neko dijete tiho i ustrajno školjkom pretače morsku vodu u jamicu
što ju je iskopao u pijesku.
"Što to radiš, dijete" - upita Augustin.
"Kanim pretočiti more u ovu jamicu" - reče dijete posve ozbiljno, zauzeto svojim poslom.
"I misliš da ćeš to uspjeti?" - upita Augustin.
"Posve sigurno će to meni uspjeti prije
nego li će tebi uspjeti da shvatiš Božju bît." - odgovori dijete.