Kako se osloboditi svojih ograničenosti i postići "spasenje"?

Cijeli život nailazimo na ograničenja, stalno iznova. I tijekom cijeloga života osjećamo se sputani ovisnostima, zarobljeni sudbonosnim neslobodama. One se poput moćne sjene spuštaju na naš život i usprkos svima nastojanima, samo ih se teškom mukom možemo riješiti. Uviđamo da se ne koristimo sve svoje mogućnosti i osjećamo sve veću krivnju. Padamo u bolest, muči nas tjeskoba, očaj i depresija. I svi - uvijek iznosa - osjećamo da smo zatvoreni u vlastiti 'ego'. I u svemu tome uvijek iznova čeznemo, sa slobodom 'spasonosne' stvarnosti. To za čime čeznemo tradicija naziva "spasenjem".

Od presudne je važnosti pitanje kako shvaćamo i doživljavamo spasenje. Kao kršćani katkad spasenje shvaćamo previše jednostrano. Potražimo li u Bibliji, naći ćemo nešto drugo: spasenje počinje u ovom životu. Priče o Isusu kazuju: on je došao da bi nas spasio u ovom životu, da bi nas izbavio, iscijelio. Iscjeljivao je bolesne, ozdravljao uzete, grešnicima otpuštao grijehe, duhom klonulima ulijevao hrabrosti za život. To znači: spasenje doživljavamo u ovom životu kao iscjeljenje i oslobođenje.

Pa i kad nismo teško bolesni i kad nas ne pritišće huda sudbina, mi ljudi uvijek se doživljavamo kao prolazna bića čijem životu prijeti smrt. No Isus nije došao samo zato da nam ovdje bude bolje. Spasenje po njemu sami nego zajedno s njime polazimo vrata vječnoga života. Isus prednjači svojom smrću da bi nas oslobodio straha od smrti.

Spasenje je konkretno. Ono znači da ovdje u svom životu uvijek iznova doživljavam oslobođenje, oslobođenje od svih napetosti i teškoća. Ako znam da sam bezuvjetno ljubljen, nisam prisiljen stalno se dokazivati svojim postignućima. kad nešto pogriješimo, u meni se javi nesmiljeni sudac i sasiječe me. Spasenje znači: osloboditi se tog 'unutarnjeg suca', prihvatiti sebe jer sam iskusio Božje opraštanje. Spasenje znači: imajući na umu onoga koji je za mene umro na križu, moram se osloboditi svakog obezvrjeđivanja vlastite osobe. Ja sam dragocjen. Mogu se osloboditi svih egocentričnih krugova oko sebe. Osjećam da se u Isusu očituje ljubav koja i mene oslobađa i osposobljava za ljubav. Dakle, spasenje preobražava moj život ovdje i sada.

Dakako, osjećam da me to spasenje samo dijelom prožima. U smrti će ono biti potpuno. Uvjeren sam da će tada nestati svih spona. Tada ću biti potpuno slobodan i potpuno istinski i bit ću samo još čista ljubav. Tada ću se zauvijek sjediniti s Bogom, sa sobom samim i sa svim ljudima koje sam ikada ljubio. Na granici prema Bogu doživjet ću istovremeno Božje rušenje svih granica. Nada u konačno spasenje, ne znači da treba preskočiti naš ovozemaljski život. Upravo suprotno: nada ima već sada i ovdje spasonosnu snagu. Jer ona me već ovdje oslobađa svake bojazni i omogućava mi da drukčije doživim sadašnjost i svoju svakodnevicu. Imam slobodu da i sam spasonosno djelujem i iscjeljujem druge. Imam mogućnost da druge oslobodim okova i spasonosnu ljubav podarim svijetu. A time što granicu smrti doživljavam kao poziv na intenzivan život ovdje i sada, mogu biti otpušten i zahvalan za svaki trenutak.