Misli uz 2. nedjelju po Božiću Ime Isusovo - 3. siječnja 2021. "O ustaj, ti što spavaš, ustaj - da te svega rasvijetli Krist!" Mnogi Isusa nisu htjeli primiti - velika sjena nad tajnom Božića
Piše: prof. dr. Milan Šimunović
Uvodna misao
U prvome dijelu Mise
svećenik u ime okupljenoga naroda upućuje bogu tzv. ZBORNU MOLITVU. Danas na 2.
nedjelju po Božiću ona glasi: "Svemogući vječni bože, ti prosvjetljuješ
sve koji u te vjeruju. Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituju
svim narodima. Po
Gospodinu našemu Isusu Kristu ... (i
td.).
Danas je naglasak na SVJETLU, a to je Isus Krist, Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. Naime, mnogi su stari narodi slavili Sunce kao neko božanstvo jer su osjećali da o njemu ovisi život na zemlji. Danas znamo da je sunce samo glavni izvor svjetlosti a da je svjetlost u temelju svega što postoji. Međutim, ono ne može dati ono što nema, ne može biti 'svjetlo' koje bi rasvijetlilo tamu našega života da znamo tko smo, zašto živimo i kuda to idemo? To jedino može Bog, koji u Kristu sve prosvjetljuje i razgoni tmine u našemu srcu.
Biblijska/liturgijska čitanja (Dobro bi bilo da tko ima Bibliju pronađe ove tekstove)
1. Čitanje (Sir 24, 1-2. 8-12). Mudrost se Božja nastani među nama. Bog je već Izraelu očitovao svoju stvaralačku mudrost. Ta je mudrost i nama dostupna, jer u svjetlu Božje riječi možemo tumačiti i smisao života i povijest.
2. Čitanje (Ef 1, 3-6. 15-18). Apostol Pavao ističe da je Krist Mudrost Očeva koja jedino može dati smisao svijetu i životu. U njemu smo i mi postali sinovima Božjim.
3. EVANĐELJE (Iv 1, 1-5. 9-14). Božja mudrost u Starom zavjetu bila nazočna po Zakonu. Međutim, Ivan evanđelista, na temelju Isusova propovijedanja, piše da u punini vremena, Otac posla Sina da se nastani među nama, kao "Svjetlo istinsko".
TEMELJNA PORUKA
Svjetlo dođe na svijet (pred 2000 godina). Ono, Krist, se kasnije 'ukorijenilo' i u slavnom hrvatskom narodu. Međutim, možemo se pitati 'svijetli li i danas', u našim domovima, u našim mjestima, u našim institucijama, u našim školama i na našim fakultetima, osobito u vrhunskom zakonodavnom tijelu, u našemu Hrvatskome saboru? Što, ako se to sve manje događa, ako je kršćanska vjera 'diskriminirana'?
Božićni dani su prilika da se otvorimo tome 'Svjetlu-Kristu', sili nas na nove angažmane. Jer kršćanstvo nije nešto 'slatkastoga', rekao bi naš negdašnji najveći hrvatski bibličar Bonaventura Duda, ili neka 'riža na mlijeku'. Božić nas, neka mi ne bude zamjereno, pita živim li kao mudar ili kao lud čovjek? Da li je Krist doista moja mudrost?
U čemu? Pa u tome što po Bibliji znamo, a piše apostol Pavao na temelju Isusova propovijedanja i svjedočanstva apostola, da nam je Bog-Otac razotkrio svoj plan-naum sa svakim čovjekom i čovječanstvom. To je plan u kojem Krist ima središnje mjesto. On je kamen temeljac cijeloga svijeta, on je kadar 'prosvijetliti' svakoga čovjeka, kao što piše Ivan apostol, koji je po mnogočemu bio najbliži Isusu i najdublje shvatio njegovu poruku. U svome Prologu Ivan evanđelist govori o svjetlu koje je život, i dolazi od Boga i pobjeđuje tamu. Ono je bilo oduvijek počelo svijeta, a u Kristu je zasjalo punim sjajem. Krist je, dakle, punina objave one istine u kojoj su ljudi - više ili manje - oduvijek imali udjela. Drugi vatikanski sabor će reći da i neke druge religije "nerijetko odražavaju zrake one istine što prosvjetljuje sve ljude." I potiče nas da poštujemo ljude drugih uvjerenja. Ali nas u isto vrijeme poziva da naviještamo Krista kako bi se zrake svjetla, rasute svijetom, po Kristovoj riječi i milosti skupile u jedno svjetlo kojemu su svi ljudi pozvani. Dobro je, stoga, da se prisjetimo drevne pjesme iz prvih vremena: "O ustaj, ti što spavaš, ustaj - da te svega rasvijetli Krist!" U protivnom, može se dogoditi da bude ubrojeni u one koji Krista, kao Svjetlo, nisu primili, makar su računali 'da su njegovi, jer su kršteni, pričešćeni, krizmani, i td.
Još nešto. Ivan evanđelist započinje svoje evanđelje riječima: "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u bog, i Riječ bijaše Bog ...". Mnogima je to teško razumjeti. Na početku bijaše Riječ Božja koja iz mutne pramase izvede šareno bogatstvo stvorenja. Danas nam se čini kao da je Bog Stvoritelj udaljen od nas milijun godina - skoro kao neki 'fosil'. I kad se kod nas nešto događa ne računamo više s Bogom. Jedno raste iz drugoga, jedan zupčanik hvata u drugi, sve je već jednom bilo, ništa nova pod suncem .... Sve nam je postalo dosadno. I tako se rađa pesimizam i nihilizam, što su ga zastupali neki filozofi.
Kršćanska se vjera ne miri s tom situacijom! Jer ta vjera zna: ima zaista još nešto nova, za moj život i za cijeli svijet! Danas, sada, u ovom času može biti novi početak u beskonačnoj monotoniji naše osobne pramase. Stvaranje počinje još jednom. Iz mene, iz nas, snagom Riječi odozgor, a to je Krist, može rasti divni novi život. To je vrijeme kada čovjeku može zasjati svjetlo, pa i u ovom 'mračnom svijetu', kada može steći novu nadu.
Evanđelje s bolnom konstatacijom zapaža: "K svojim dođe a njegovi ga ne primiše". I, doista, od prvog kucanja na vrata pa sve do naših dana bilo je dosta, i danas, onih koji ga nisu htjeli primiti. I to je duboka i neuklonjiva sjena nad tajnom Božića i njegova dolaska k 'svojima'. Oni su Isusa jako zanimali, zbog njih je, recimo tako, bio i 'žalostan', jer dok je došao skupiti ljude (Jeruzalem) kao 'kvočka piliće' oni nisu bili svjesni 'dana njegova pohođenja'. Oni moraju biti posebna briga Crkve koja ne može biti 'zadovoljna' negdje i sa 'šačicom vjernika', uvijek istima, što obeshrabruje. Crkva je misionarska, ona mora 'ići k ljudima'. Kako? To je ključno pitanje. U protivnom, zatvaranjem u župne kuće, crkve, osobito u velebne (katedrale), a ne 'izići na periferije' (misao pape Franje), ona ne bi ispunila svoje poslanje. Svi koji su prihvatili Isusa, krštenjem su postali 'djeca Božja', nanovo rođeni. Oni ne mogu mirovati dok i drugi ne dožive tu radost. Kroz Crkvu silni Bog, uzevši našu narav, postaje jedan od nas, čovjekov suputnik da mi otkrije smisao života.
Završetak
U drugome čitanju apostol Pavao piše kršćanima Efežanima, a što se odnosi i na nas danas: "Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koji li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima!" To osobito molimo za one koji su još u 'mraku nevjere' ili su odustali od sudjelovanja na nedjeljnoj misi koja je izraziti 'čin vjerovanja', čin prihvaćanja Krista koji je jednom zauvijek došao među ljude da se više ne povuče dok sve sebi ne 'privuče'.