MISLI UZ BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODNJEGA Nedjelja, 10. siječnja 2021. ISUS NA JORDANU LJUBLJENI SIN OČEV Spasonosno uključivanje u opterećenu čovjekovu sudbinu

Piše: prof. dr. Milan Šimunović

Ovaj blagdan možda neke i zbunjuje

Današnja nedjelja, premda spada u 'ciklus božićnoga vremena' ipak je dan kada je Božić već iza nas. Na neki način 'preskače' se Isusovo djetinjstvo, njegovo odrastanje te se upućuje na početak njegova mesijanskog poslanja.

Treba odmah reći da Isusovo krštenje na Jordanu na neki način kršćane zbunjuje. Propovjednici se uvijek trude naglasiti da se Isus nije trebao krstiti kao što se mi krstimo (niti je Ivano krštenje bilo kao ovo današnje). Jer je bio Bogočovjek, bez grijeha, a polijevanje vodom sa strane proroka Ivana Krstitelja bilo je za one koji su grešni, te su se trebali očistiti. A mi danas krštenjem u Isusa Krista pozvani smo preporoditi se, dati se na 'skidanje sa sebe' rana istočnoga odnosno iskonskoga grijeha naših praroditelja, nakon čega je naša ljudska narav na neki način 'zaražena grijehom', otpadom od Boga. Krštenje, dakle, treba nama ljudima. Vraćamo se Isusovu krštenju na Jordanu, koje je bilo samo 'polijevanje'p vodom koja je bila znak 'čišćenja'. A zašto se onda Isus i tome podvrgnuo na rijeci Jordanu?

O ČEMU JE RIJEČ I KOJI JE RADOSNI NAVJEŠTAJ?

Bilo bi dobro kada bi netko uspio naći biblijske/liturgijske tekstove koji se danas u crkvi čitaju: iz Izaije proroka (55, 1-11), Iz Prve Ivanove poslanice 5, 1-9, te iz Evanđelja po Marku 1, 7-11.

1. Ponajprije pokušajmo se 'uživjeti' u povijesnu situaciju. Ivan Krstitelj je već na djelu, priprema narod za dolazak Mesije, najprije 'sama sebe' boraveći u pustinji. Jer sada nastupa dugo priželjkivani čas nastupa "Jaganjca Božjega" (istinskog Mesije) koji ima uništiti ljudski grijeh i otvoriti put prema vječnome spasenju (čovjekovu unutarnjem ozdravljenju). Započinje poslanje Preteče, koji uglavnom nešto 'oštrijim tonom' poziva ljude na obraćenje, što je osnovni preduvjet da se susretnu s Mesijom. I narod je hrlio slušati toga neobičnoga čovjeka, u kojemu je prepoznavao nekog posebnoga proroka. Pritom se Ivan, uz propovijedanje, koristi i vodom na rijeci Jordanu, ljude 'polijeva' u znak čišćenja, da ih na neki način pripremi da će jednoga dana biti 'kršteni' vjerom u Isusa Krista.

2. Voda, osim što je znak života, u Starom je zavjetu bila i znak čišćenja, preporođenja, ne samo od neke bolesti, već kao simbol nutarnjega čišćenja. Polijevanje vodom trebalo je značiti da netko, kajući se za svoje grijehe, želi biti 'opran', siguran da je sada čist. I mase su dolazile ne samo slušati Ivana i željele biti 'očišćene', nekako sigurne da su na putu spasenja. Očekivali su Nekoga tko ih iznutra može preobraziti i bili su ohrabreni da upravo takvoga Ivan naviješta kada kaže da iza njega dolazi taj "Jači", ispunjen Duhom Božjim, ovlašten da na drugačiji način čovjeka oslobodi od zla i grijeha. Narod je očito još više vjerovao u Ivanovo 'polijevanje vodom' (krštenje) jer je on najavljivao Nekoga koji će to činiti snagom Duha Svetoga.

3. I sada nadolazi Isus. Svjestan da je istinski Mesija, želi se susresti s tim brojnim ljudima, ali neprimjetno, bez ikakva predstavljanja, nastupa ili govora. On ulazi u tu veliku povorku, želi se solidarizirati s ljudskim nevoljama, tjelesnim i duhovnim, s ljudima koje su mučili njihovi grijesi, njihova nevjera, njihova potreba za promjenom i oprostom. I on se, ljudima u svemu sličan, dakako osim u grijehu, pridružuje svima koji nešto traže, očekuju nešto novo. To što želi da Ivan i njega 'polije vodom' iznenađuje i samoga Ivana, koji se nekako dvoumio, misleći da je Mesija već ispunjen Duhom Božjim, odnosno da taj koji mu prilazi treba samoga njega 'krstiti'. Isus pak, silazi u vodu, želi pokazati da i tim činom saginjanja želi na sebe, na svoja leđa, preuzeti ljudski teret (kao što će jednoga dana ponijeti križ prije raspeća), preuzeti i satrti 'grijeh svijeta' i otvoriti čovjeku put do vječnoga uspjeha.

4. Ipak je ovo do sada samo svojevrsna 'predigra', uvod u nešto veličanstvenoga što će se sada dogoditi. Vrhunac je bio "primanje Duha". Isusovo ljudsko biće po 'polijevanju vodom', koja je odsada sredstvo spasenja, bilo je pomazano Duhom Svetim. On sada, na službeni način, postaje 'krist', a to znači Božji pomazanik. Od sada je pun Duha Svetoga, kako bi djelovao u njegovoj sili. Naime, izlazeći iz vode, kako Evanđelje kaže, "ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba, gdje silazi na nj, i najednom se zaori Očev glas i s nebesa: "Ti si Sin moj Ljubljeni! U tebi mi sva milina!". Prisjetimo se da je Duh lebdio nad vodama u času stvaranja svijeta i s golubom koji je bio Noi znak da su se povukle potopne vode i da je nastao novi svijet. Sada na Jordanu, taj svijet može postati definitivno novi svijet. Isus sada može započeti svoje mesijansko poslanje otkrivanja nove slike o Bogu i čovjeku, Kraljevstva nebeskoga i mogućnosti nutarnje preobrazbe čovjeka, koji po Isusu ima vječnu perspektivu. Od tada naša Zemlja ima ne samo obećavanog nego i trajno prisutnoga Mesiju.

5. Naše krštenje za mesijansko poslanje. Ono je produbljenje Isusova krštenja na Jordanu. To je događaj u kojemu se i nama 'nebo otvara' da bi na nas sišao Duh i da glas s neba i nas imenuje 'sinovima', djecom Božjom. To je glas koji nas poziva u službu, u mesijansku Kristovu službu. Ali u Kristu dobiva novo značenje, a radi se o prijelazu iz 'smrti po grijehu' u novi život, što je bio i glavni smisao Isusova poslanja, koje je završio smrću na križu, pobjedom na grijehom, ali i slavnim uskrsnućem. Tako je i naše krštenje Radosna vijest, za nas ali i za sav svijet. Kršteni smo da bismo, poput Isusa, činili dobro. Ne doduše samo svojim silama nego snagom Duha. Ali trebamo svakako biti svjesni da nas je Bog po Kristu krstio i radi radosti za sav svijet.

Nažalost, u mnogih je vjernika izgubljena ta krsna dinamika, to 'ucjepljenje' u Krista, uključivanje u njegovu zajednicu, u Crkvu, kako bismo naviještali silna djela onoga koji nas je

"iz tame smrti pozvao u svoje divno svjetlo". Očito će tome pitanju Crkva u budućnosti trebati posvetiti više pozornosti, bilo da se radi o krštenju djece, uz prihvaćanje obveze sa strane roditelja i kumova da će u tom pravcu odgajati djecu, a pogotovo kada se radi o krštenju odraslih. Prisjetimo se, danas i češće, da se krstom čovjek istinski pritjelovljuje Kristu raspetom i proslavljenom i rađa se na novi život koji se ostvaruje udjelom u božanskom životu po onoj Apostolovoj: "Suukopani ste s njim u krštenju, s njim ste i suuskrsli s vjerom u snagu Boga koji njega uskrisi od mrtvih" ( Kološanima, 2, 12).

Ako nam je na krštenju dana prilika da budemo oslobođeni od zla i grijeha, da postajemo 'nova stvorenja', ako smo se u Krista krstili i na neki način 'obukli', onda se i naše životno poslanje mora uključiti u ono Kristovo za spas svijeta. I ako se, po nekoj ljudskoj slabosti, vraćamo na staze 'staroga čovjeka' (u stanje grijeha) Isus nam po Crkvi pruža šansu uvijek novih povrataka u 'savezništvo' s Njime. Nema sumnje da će budućnost kršćanstva ovisiti o daleko ozbiljnijem i odgovornijem shvaćanju krštenja, češćoj obnovi krsnih obećanja. U protivnom, Crkva će se pretvoriti u 'servis obredovanja' bez utjecaja 'svetih čina' na redoviti život iz vjere i po vjeri. Ozbiljno je pitanje: koliki su kršteni a svijet ostaje isti!? Koliki su svjesni da su time prihvatili i obvezu poslanja u svojoj župnoj i biskupijskoj zajednici, ali ju ne vrše?

O tome ćemo jednom nešto više progovoriti na ovoj "Župnoj stranici".

************************************************************************************************************

Olako zapuštanje nedjeljne mise

KRŠTENJE I EUHARISTIJA

Teško je shvatiti da mnogi koji su kršteni zapuštaju nedjeljnu i blagdansku misu ili euharistiju. A jedno bez drugoga ne ide.

" Sakramenti su posebni događaji kod kojih Bog preko stvorenja, preko tjelesnih elemenata kao voda, kruh, vino, dolazi k nama i preoblikuje nas u živoga Krista u ovdje i danas. Dva glavna sakramente su krštenje i euharistija. Kad se krstimo "u ime i Sina i Duha Svetoga" voda postaje znakom naše preobrazbe. kada nam se daje kruh kruh i vino s riječima "Tijelo Kristovo" i "Krv kristova", oni potaju živi znakovi Božje nazočnosti među nama. Na ovaj način tvore te najelementarnije sastavnice našega života kao što su voda, vino i kruh sveti put na kojemu Boga ulazi u naš život.

Ovi sakramenti su aktualno događanje, Voda, kruh i vino ne predstavljaju puke simbole sjećanja na božju ljubav, ne, oni nam donose Boga. U krštenju se oslobađamo ropstva grijeha i zajodjevamo Kristom. U euharistiji nam se daje sam krist za hranu i piće.

(Henri J. M. Nouwen, duhovni pisac)