MISLI UZ BLAGDAN "SVETE BOGORODICE MARIJE" NOVA GODINA - 1. siječnja 2021.

Obično se u narodu misli da je ovo 'blagdan Nove godine'. Međutim, 1. siječnja je samo prvi dan jedne nove građanske godine. Stoga, sa liturgijskog je stajališta danas blagdan Svete Bogorodice, a budući se slavi 1. siječnja, pozornost se skreće i na Novu godinu, sa željama i molitvama da bude blagoslovljena. Dakle, danas se stavlja naglasak na Marijino materinstvo.

UVOD U ČITANJA

Prvo čitanje: Čita se starozavjetni odlomak koji je po sadržaju i stilu blagoslov. Čitanje je odabrano za današnji dan radi početka Nove godine.

Drugo čitanje: spominje dvije činjenice: Isus je rođen od žene i rođen je pod Zakonom. Time se želi reći da je pravi Bog ali i pripadnik židovskoga naroda.

Treće čitanje: govori o Marijinom držanju prigodom događaja Isusovog rođenja.

TEMELJNA PORUKA - Crkva majka poput Marije - majčinski i očinski odnosi u Novoj godini

Dakle, premda smo usredotočeni na prvi dan Nove godine, ne smijemo smetnuti s uma da danas na poseban način štujemo Materinstvo Blažene Djevice Marije. Evanđelje ističe kako je Marija sve događaje oko rođenja Isusova dobro pamtila, o njima razmišljala "u sebi, u srcu". Očito je bila jako dirnuta sa svime, duboko zahvaćena, ali ne samo na biološkoj razini (kao majka), već i u vjerskoj. Zato kršćani opravdano ističu Mariju kao uzor odnosno prototip vjernice.

Valja istaknuti da je kršćanska vjera u prvome redu 'pamćenje' događaja u kojima se je Bog pokazao spasiteljem, a ti nam događaji daju naslutiti jer se radi o spominjanju (spomenčinu) velikih Božjih djela koja su nam jamstvo kakav je Bog i danas prema ljudima. dakle shvatiti barem dio onoga što je Bog u sebi. I zato dolazimo na Misu i druge liturgijske čine.

Marijino materinstvo je, jasno, tjelesno, jer je rodila Krista, ali i duhovno jer je Krist nastavio djelovati u Crkvi, koja je novo Tijelo Kristovo. I zato kršćani zovu Mariju Majkom. U njoj kršćanske majke, svi mi, nalazimo temeljni uzor kako se ponijeti u životu, osobito u teškim, časovima. Marija je uporište nalazila u Božjemu jamstvu da će Bog biti s njome. Nalazila ga je i u svojoj maksimalno raspoloživoj dobroj volji, a nalazila ga je i u solidarnoj grupi i ljudi i koja se oko nje, otkad je postala majkom, počela okupljati te je više nije ostavila, od Josipa njezina muža (branitelja i hranitelja obitelji) do tolikih drugih koje evanđelje tu i tamo navodi. Oko nje počela se okupljati 'Crkva'. Bez takvoga okupljanja, ne može se zamisliti budućnost Isusovih vjernika.

Zato valja naglasiti i činjenicu da velika i razgranata grupa ljudi - Crkva - drži kako ne može bez majčinske Marijine brige. Ona kao Majka 'njeguje', potiče na vjeru sve one koji žele biti učenici Kristovi, dio njegova Tijela i njegova djela, koje bi trebala vršiti Crkva. Još nešto: Marija je uzor Crkvi da bude i vjernica i majka. U njezinu krilu, od krštenja pa dalje, 'rađaju se' nova Božja djeca. Zato i kažemo da je krštenje 'novo rođenje' u Kristu. I majčinstvo bi trebalo biti stil života Crkve u odnosu prema svima, ne samo onima koji su vjernici. To je i odnos svakoga vjernika prema drugima, odnos poštovanja, ljubavi i nježnosti. Jer mi postajemo jedna obitelj. Zar se to nije prilično izgubilo u našim crkvenim zajednicama, koje su postale više obredne a manje obiteljske zajednice- Naime, često se događa otklon jednih od drugih, sve do nadmetanja i osuđivanja. Ljudi trebaju Crkvu koja 'grli sve', koja potiče, opominje, hrabri, a ne koja isključuje i kažnjava.

NOVA GODINA (Dodatak: Jedan od 'poučaka' koronavirusa)

Nova godina 2021. bi upravo trebala biti ispunjenija očinskim i majčinskim te bratsko-sestrinskim osjećajima. Dok jedni drugima čestitamo i želimo 'sretnu Novu godinu' to ne bi smio biti samo 'prazan običaj' već obećanje da ćemo jedni drugima biti 'majka, otac, braća i sestre', odnosno tako se prema njima ponašati. To je preduvjet za stvaranje ozračja radosti i mira. Upravo je 'mir' nešto što nam najviše treba i Crkva tu vrednotu danas stavlja u prvi plan. A to ovisi i o činjenici hoće li Nova godina biti ispunjenija ljudskijim sadržajima 'brižnoga materinstva i očinstva' ili će svatko i dalje ostati prepušten svojim tjeskobama. I ne samo to. Hoće li 'čovjek čovjeku biti vuk' ili 'brat'?

Ova godina je prijelomna što se tiče odnosa među ljudima, odnosa suosjećanja, solidarnosti i pomaganja. Koronavirus, makar čudno zvučalo, morao bi nas 'opametiti' da se kada ga nestane, što se živo nadamo, prestanemo zatvarati 'u sebe', jer smo jako dobro vidjeli i vidimo, štoviše i gorko osjećamo, što znači 'biti zatvoren' u svojim domovima, ograničen u toliko stvari. A nismo li se i prije korone 'sami pozatvarali', postali samodostatni, ne podnoseći jedni druge. Nije li vrijeme da iz svega izvučemo određeni 'poučak', a to znači da više mislimo na druge, da budemo više 'braća i sestre', jedni za druge skrbimo kao otac i majka za svoju djecu? Individualističko društvo nema budućnosti, a to znači 'ja i samo ja', što je plod krutoga egoizma i individualizma širokih razmjera.

Molimo Mariju da nam pomogne da se 'promijenimo', da budemo novi, drugačiji ljudi, majčinski brižljiviji jedni prema drugima, počevši od naših obitelji. U protivnom, i ono oslovljavanje prisutnih sa strane svećenika na početku Mise "Braćo i sestre' (očito od iste duhovne majke-Crkve) ostat će samo puka fraza, jer 'nema pokrića' u životu. Sada je potez na Crkvi da načini zaokret, da brižljivije 'prebire u sebi' sve što je Isus činio, postavši nas suputnik i supatnik, da promiče i usvoji obiteljski duh, jačajući ga najprije u našim obiteljima, a onda u svima koji čine 'veliku obitelj' - Crkvu, u konkretnoj župnoj zajednici.