MISLI UZ OSMU NEDJELJU U GODINI - C (27. veljače 2022.) Otarasiti se napasti olakoga osuđivanja drugih i povođenja za lažnim percepcijama?

Današnji liturgijski tekstovi su tri 'malene usporedbe' kojima Isus smjera prema stvaranju novih međuljudskih odnosa, na tragu govora o ljubavi

Iz Evanđelja po Luki:

"U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima ovu prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega. a brvna u oku svom ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate. de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u oku svome brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Tà svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Tà iz obilja srca usta mu govore."

1. Slijepac koji vodi slijepca

Ako slijepac vodi slijepca, kako zapisuje evanđelist Luka, obadva će pasti u jamu. Kao poslovica vrijedi općenito, no Isus ju je sa oštricom upravio ondašnjim (i vjerskim) učiteljima u narodu, ljudima ljudskog autoriteta koji su njemu bili protivni, a bili su zapravo 'slijepi'. I kao slijepi, i ne znajući, 'zavodili su' druge (slijepe). Tako je uvijek bilo.

S vremenom su se prilike promijenile. Isus je ostao isti Učitelj i ne prestaje po Crkvi isto govoriti, očekujući da mnogi 'progledaju'. A mnogi svjetski vođe, učitelji, autoriteti, kada nisu vidjeli što je pravo, a to se često događalo, ostali su zapravo 'slijepi'. Razna 'brvna' - brvno neznanja, umišljanja, samodostatnosti, nadmoći, nasilja, varanja, brvno sitnih interesa, sve je to mnogima priječilo i priječi vid. I kada su takvi poveli zemlje, nacije, narode, često ih nisu poveli drukčije nego kao 'slijepci slijepe'. Dandanas, gledajući pad negdašnjih današnjih sustava moći, koji su bili uspostavljeni krvavim revolucijama, u kojima su pojedini ljudi bili vođe narodnih masa, nažalost vidimo da nisu bili drugo no ono koji su ljude i države 'poveli u jamu' propasti, od čega mnogi i danas pate nakon što su uvidjeli za kime to zapravo 'išli'.

2. Slijepi koji su vođeni

Nije za osudu samo sljepoća koja hoće povesti druge nego i ona koja se pušta voditi. Ne samo pojedinci nego i veliki skupovi ljudi podliježu napasti da se dadu zavesti. Kolikima su se oči otvorile istom kada je bilo prekasno, a godinama su podnosili da im se netko nameće i da ih vodi bez prigovora? Kako je čudno, štoviše i žalosno, da se danas mnogi, pa i kršćani, daju voditi 'nekim percepcijama' koje su neki (posebno mediji) stvorili o nekome. Nažalost, nisu svjesni da su 'nasjeli' lažnim prorocima. Jedan od poznatih današnjih židovskih povjesničara (Yuval Noah Harari), koji se bavi analizom današnje situacije i predviđanja za budućnost, napisao je knjigu pod naslovom "21 lekciju za 21. stoljeće". Uz ostalo piše: "Nikad ne podcjenjujte ljudsku glupost!" Naime, takvi ljudi mogu puno zla učiniti, a da toga i nismo svjesni. Ili: "Neke lažne vijesti traju zauvijek". Da, i tako se ljude etiketira i otpisuje, osuđuje.

Blago onima koji, za vremena, uoče zamku i otmu se vodstvu nesposobnih, koji naizgled lijepo govore, pravi demagozi, po mnogočemu i zanimljivi, ali praktički 'vode u jamu'. Kršćanima je kriterij Isusov autoritet, u svjetlu kojega su se mogli snalaziti i u tmurnim prilikama. Jer on je rekao: "Ja sam svjetlo svijeta: tko ide za mnom neće hoditi u tami, imat će svjetlo života." I kako to da su se i mnogi kršćani dali povesti nečijim 'lijepim', zapravo laskavim i šaljivim riječima, što se vidi i kada su izbori pa neki biraju nekoga jer je 'zgodan', šarmira kada govori, a ne gledaju koje sadržaje nudi i kuda na kraju sve 'povede'. Naprotiv, treba procjenjivati po nekim drugim kriterijima i krivih se 'učitelja' kloniti. Jer, kako je rekao jedan njemački teolog, da je danas najveća mudrost pomoći ljudima da vide 'od koga su zarobljeni i tko to s njima vlada'?? No, to očito teško ide pa mnogi ustraju u svojoj zaslijepljenosti i slijede nekoga koji, kao što se znade čuti, prodaje 'rog za svijeću'.

3. Stabla i plodovi

Isus govori također o stablu čija se kvaliteta pozna po plodovima. Slika vrijedi za pojedine osobe i skupine. Domovinski rat (zapravo pravedna obrana) početkom devedesetih poharao je našu domovinu Hrvatsku. To vrijeme možemo usporediti sa 'olujnim vjetrom', s toliko pijavica. Prošavši pokidao je i porušio mnogo toga. Zanimljivo je da mnogi danas misle da se puno toga promijenilo što se tiče međuljudskih odnosa. Dogodilo se, naime, kako što evanđelist Luka zapisuje Isusove riječi za ono vrijeme, da su se 'razotkrile namisli mnogih srdaca'. I razna su 'stabla' pokazala čime su 'rodila'. Ta 'stabla' bili su razni oblici onodobnih totalitarnih sistema. Nije svejedno je li netko 'presvukao kaput', zamijenio 'značku' ili je promijenio način mišljenja, te 'obukao novoga čovjeka'. No, u isto vrijeme imali smo puno lijepih stabala istinskih domoljuba, čestitih obitelji, kršćanskih zajednica, dobrotvornih ustanova. Poznavali smo ih po njihovim plodovima, koji su proizlazili iz 'obilja srca'. I ako i danas ima 'krhotina' od negdašnjih sistema i ponašanja, jer 'vuk dlaku mijenja ali ćud nikako', imamo i nadmoćnu vrednotu dobra, plemenitosti, ustrajnoga zalaganja za pravdu, istinu, slobodu, jednom riječju za vrednote Božjega kraljevstva. To vidimo i kada je neka humanitarna akcija. To su brojni mlađi i stariji volonteri na Banovini poslije potresa, i dr. To su mnoge 'pučke kuhinje' koje Crkva pokreće (a o njima se malo piše), da dalje ne nabrajamo. Ali nikako ne smijemo zaboraviti naše stare, bake i djedove, dobre ljude, i u nekim zabitnijim selima. Takvi ljudi, podržavani Božjom dobrotom, 'drže ovaj svijet', oni 'rađaju' dobrim plodovima koji ne mogu propasti.

Ipak ne smijemo se dati 'zavarati'. Zlo (đavao) ni danas ne miruje, štoviše uvijek nas 'vuče natrag', u oklope 'staroga čovjeka' (ne misli se ove na godine), čovjeka koji se vlada po onim nagnućima svoje naravi koja vuku u zlo. Usporedba o 'slijepom vođi' u današnjem evanđelju govori kako taj ne vidi 'brvna' u vlastitom oku, a vidi 'trun' u bratovu oku, u oku drugoga. I čovjek se pita: otkud mu hrabrost da to čini, makar bio i u krugu crkvenih osoba, pa nekada i službenika? Kako može samo kritizirati, 'potkresivati' one koji se zalažu za lijepe programe, koji 'vuku naprijed' u bolje 'sutra' u društvu i Crkvi? Gledajmo samo one koji, čim se predloži neka 'reforma' pa makar i ne bila 'savršena' (jer takvih i nema), odmah nađu neke smicalice da se to obori jer je poteklo od nekoga koji im se ne sviđaju, koji su od druge stranke, drugoga bloka, i slično. A i u Crkvi: jer je od toga i toga, pripisujući mu da se 'pravi važan'. Naprotiv, tko shvati Isusovo upozorenje izraženo slikom 'truna i brvna', neće se olako upuštati u bespoštednu kritiku i osudu svoga brata, tražeći načina da mu našteti. Nažalost, još uvijek imamo u svim porama društva, pa i Crkve, onih koji smatraju 'svojim savršenstvom' što umiju stalno ukazivati na tuđe uveličane pogreške, a sami 'da bi prstom maknuli'.

Dobro stablo i nevaljalo stablo slike su za dobre i nevaljale ljude. A oni se razlikuju po dobru odnosno zlu srcu. Trnje i glog ne mogu rađati dobrim rodom. Ovdje otkrivamo znak raspoznavanja dobrih i zlih učitelja. Smokva i vinova zlo donose dobar rod. Jer srce je izvor čovjekove nevaljalosti i čovjekove dobrote. Ovdje nije samo riječ o dobrim mislima već o nevaljalim odnosno dobrim predajama, nauku, izričajima. Nevaljao i zao čovjek može samo zlo govoriti, jer takvo mu je srce. Krivi učitelji nisu ljudi dobra srca. Oni su kao trnje, glog, slijepci. Oni znaju samo 'predbacivati', 'ubosti', podmetnuti, dodvoravati se višim autoritetima, i tako naizgled 'dobro prolaze'. No, sve 'za vremena', vidi se da to nema perspektive.

MISAO ZA OVAJ TJEDAN

Obično svi znademo vidjeti pogreške i slabosti drugoga čovjeka. Kršćanstvo traži od svakoga od nas preobrazbu našega osobnoga života: naših misli, naših postupaka. Ako mi sami postajemo drugačiji, onda nećemo kod drugih gledati samo zlo, ogovarati ih, nego ćemo im znati iskreno pristupiti i pomoći im da oni postanu bolji.