Misli uz treću nedjelju u godini - C (23. siječnja 2022.) KAKO DOĆI DO VJERE I BITI ISUSOV UČENIK? - Evanđelist Luka izvrstan je primjer
Uvodno:
Ove godine kroz nedjelje ćemo slušati oko pedesetak dijelova iz evanđelja po Luki. To je bio jedan obrazovan čovjek među inteligencijom u Antiohiji. Po zanimanju je bio liječnik. On inače, osobno, nije Isusa vidio, nije spadao u onu prvu generaciju. Ali je za njega čuo od onih koji su Isusa vidjeli, čuli i pratili i počeo ga je jako zanimati, sve dotle da ga nešto 'potreslo' i izmijenilo mu život. Postaje kršćaninom, prati apostola Pavla na njegovim putovanjima i sve potanko zapisuje u evanđelju i Djelima apostolskim.
Kako je došao do vjere?
Kad je čuo poruku evanđelja "sve je od početka pomno ispitao", istražujući ono što se pričalo i što je netko već zapisao.
Poslušajmo kako počinje Evanđelje:
"Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici . I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje."
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."
Dakle, Luka nije, poput mnogih onda i danas, koji kažu da je vjera u Boga 'neka bajka', da je to netko izmislio, 'nema Boga', kakav Isus Krist? Dakle, za mnoge je to neka teorija u zraku, mit ili izmišljena legenda. I mnogi su nasjeli takvim pričama. Luka nije!
On istražuje, pita se, temelji se na povijesnim činjenicama. Vjera sada za njega ima svoj povijesni temelj. I piše kako je Isus uključen u povijest svojega vremena. Čovjek iz Nazareta, sin Josipov (makar samo i poočim, jer je njegova majka Marija čudnovato začela, po Duhu Svetomu). Čovjek u vremenu i prostoru. O tome svemu Luka želi postići sigurnost, on se otvara Duhu Božjemu, bilo čitajući zapise pojedinih, bilo slušajući svjedočanstva o Isusu onih koji su bili očevici. Mogao je ostati indiferentan kao i mnogi njegovi suvremenici. Međutim, on sve to prebire i prihvaća, postajući gorljivi vjernik. Štoviše, odlučuje se na pisanje da bi nekog Teofila (koji je od nekoga bio poučavan) još više uvjerio o istinitosti svega o čemu je poučen. Imao je sreću da se družio i živio s onima koji su Isusa osobno vidjeli i čuli, a koji su sada postali njegovi Navjestitelji.
Ovo svjedočanstvo je za njega presudno, ali nije sve. Luka ima i svoja vlastita iskustva u vjeri. Kao čovjek koji razmišlja i istražuje, otkrio je Krista za sebe. Stoga može u evanđelju izraziti i zasnovanost svoje vjere. Dakle, važno je osobno biti uvjeren, postati vjernik.
Kako danas doći do vjere? Očito bi mnogi željeli postaviti to pitanje, i to u situaciji kada čovjeka mnogo toga 'odvlači' od nečeg nevidljivog, nadvremenskog, od Boga koji je za njih (ako i postoji) jako 'daleko'. I sve su nezadovoljniji sa svime i sa samim sobom.
Drugoga puta nema nego dati se na 'put traženja' izlaza, umjesto vječitoga kukanja. Nitko to neće učiniti umjesto nas. A to znači da se moramo najprije informirati. I mi, poput Luke, moramo pomno sve ispitati u situaciji kada se uvjerimo da čovjek mora proći zemljom i dokrajčiti život u suzama, tuzi i žalosti. Međutim, tražeći kao Luka, možemo se susresti sa Nekim koji je sve to s nama 'prošao', prihvatio dramu ovoga života, ali to nije shvatio kao tragediju, već dramu. I to dramu koja ima sretan završetak u Isusovu uskrsnuću. On je opet živ. I to je Luku 'streslo', slušajući svjedoke. Jel moguće? Da! Naglašavam, 'osobno ispitati'. Ne kao djeca koja nešto slušaju radi autoriteta roditelja i učitelja. Ne, već se sami moramo osobno uvjeriti u istinitost onoga što se dogodilo pa da i sami povjerujemo. Danas informacije ne možemo primati od bilo koga. Nažalost, događa se da se kada nastupa vrijeme (poslije krizme) da se sami više uvjere, da rastu u vjeri, oni jednostavno prestanu i 'nestanu'. Pa čak i oni koji se kao odrasli krste, nakon kratke pripreme 'sve obave' (sakramente) i više ih nema.
Što je za čovjeka važno i mjerodavno? Istina, za čovjeka tražitelja mjerodavna je Biblija, Božja riječ. Ali ni to nije dovoljno. Potrebno je iskustvo vjere. A to stječemo samo u zajedništvu s drugima. Ni Luka nije samo povjerovao na temelju pismenih svjedočanstva. već se uključio među one koji su rasli u vjeri, slavili Boga. I to ga je još više učvrstilo. Danas, osim Biblije, imamo puno pustih spisa i tumačenja. Sve je to dobro. Ali nužan je susret onih joj živo vjeruju. Pisana svjedočanstva u zajednici Luki su sasvim drugačije 'zvučala'. Eto puta i za nas, za sve one koji Boga 'traže'. U crkvi slušamo Božju riječ, ali ona nam drugačije 'zvuči' kada vidimo oko sebe one koji vjeruju, dijelimo iskustvo vjere jedni s drugima. I tada se Božja riječ prihvaća ne samo našom pameti nego i srcem. I onda se to u životu živi. Luka je slušao ljude, osobito apostola Pavla, koji je doživio i čudesno obraćenje, i to ga je sve više utvrđivalo u istinitosti Isusa iz Nazareta.
I počeo je pisati evanđelje. Istina, imao je pritom i 'jaku podlogu', jer su kršćani sa živom vjerom očekivali Gospodinov (Isusov) povratak kako je i najavio. Međutim, uvidio je problem da su mnogi tako 'očekivali' Isusa da se nisu brinuli za ovaj svijet u kojem su živjeli. Luka, međutim, saslušavši cjelinu svega što je čuo o Isusu, želi uvjeriti i osokoliti kršćane da Bog nije napustio ljude, da je zapravo među njima na djelu. I zato zapisuje Isusove riječi: "Danas se ispunilo ovo Pismo koje vam još odzvanja u ušima!" Dakle, promjena svijeta i čovjeka je ne samo započela da bi kratko trajala. Naprotiv, ona se mora stalno jačati, živjeti, a ne očekivati neka 'instant rješenja'. I od takvih angažiranih kršćana se vidi da Bog mijenja svijet. I njegova poruka postaje zanimljiva i privlačna. Božja riječ je donijela život, a ne pasivno čekanje. Evanđelje, radosna vijest, je dobra ako klija iz čovjekova srca, raste i donosi plodove. A kada će Gospodin ponovno doći, to sada nije najbitnije, jer on trajno dolazi u svojoj riječi i u sakramentima Crkve, kroz sva vremena.
I što bi koristilo govoriti o Isusu, o njegovu uskrsnuću, ako ova poruka ne bi rađala novim životom? Luka piše pod vodstvom Duha Svetoga da bi se oni koji to budu čitali preobraze kao i on. Čitanjem i razmišljanjem rađat će se nutarnja riječ u svakome. Ali ne tako da svatko izmisli svojega 'vlastitoga Isusa', da naklapa koješta što ponekad nekontrolirano misli ili je negdje čitao (pa i od nekog previše samouvjerenoga duhovnoga vođe), nego da svaki osobno susretne Isusa kakav je uistinu bio, kako ga Crkva danas susreće. Tako Božje otajstvo postaje u čovjeku stvarnost.
Izgleda da među kršćanima raste opasnost od svojevoljnog tumačenja, makar i iz nekoga 'vjerskoga zanosa'. Što iz toga zanosa, a što zbog toga što je 'negdje čuo', pa možda i od nekoga svećenika ili redovnika koji se 'previše zanio' (misleći da je imao neko viđenje?!) i 'skrenuo sa puta' kojim Crkva ide i mora ići, velim, takvi ljudi ljude pa i naizgled 'revni kršćani' skreću u neke svoje 'duhovne vode', tumače neke stvari na svoj način. A to tumačenje očito ne bi prošlo na 'Isusovu ispitu' kako ponovno dođe. I može se dogoditi da u crkvenoj zajednici stvaraju određene probleme, ne poštujući istinski kršćanski put. Štoviše, takvi postaju svojevrsni 'fundamentalisti', i u nekoj crkvenoj udruzi i molitvenoj zajednici, tvrdeći uporno 'samo svoje', ponekad i sa izrazitim prizvukom netolerancije prema drugim vjernicima. A to se onda odražava i na život konkretne župne zajednice, čak ponekad i stvara nered. Stoga su svi, bilo redoviti vjernici, bilo oni povremeni ili koji su potpuno zapustili vjeru pozvani 'dati se na put' sve dubljega upoznavanja Isusa. Ali u uvjerenju da nije dovoljno samo znati tko je on, jer nas to često vodi nemaru i lijenosti, Važno je razmišljati o onome što smo čuli i doživjeli, to usvojiti srcem i djelima izvršavati. To nas osposobljava, kao liječnika Luku, potom evanđelista, da naš govor, misli i djela, postane 'novo evanđelje' u današnjem sve ravnodušnijemu svijetu.