NA CRTI ČUVANJA SVETOSTI I DOSTOJANSTVA LITURGIJSKIH SLAVLJA Svetost Crkve kao Kuće Božje
Što bi trebalo učiniti da se stvara i čuva "duhovna atmosfera i sakralnost" crkvenoga prostora, posebice prije, za vrijeme te poslije Euharistijskoga slavlja?
Valja sve učiniti da se u crkvama doživljava 'osjećaj svetoga'.
a) U tom smislu, potrebno je podsjećati vjernike na potrebnu šutnju pri ulasku i izlasku iz crkve, a to znači prije i poslije Mise. To znači da ne dolazi u obzir 'praksa pričanja', koje se ponekad pretvara u galamu.
b) Potrebno je da 'hodanje' po crkvi, priprema svega što je potrebno za liturgiju odnosno dogovaranje bude sa dužnim poštivanjem 'svetoga prostora', sa svom diskretnošću. U tom smislu o svim pitanjima dogovara se ranije, a tu su uostalom i liturgijski animatori (ministranti) ako treba nešto nekome poručiti i dr. Dakako, za vrijeme mise nema 'pričanja', odnosno dogovaranja o pjesmama. Ako se nešto mora izmijeniti, to bi trebalo učiniti na tihi način, bez ikakva duža pričanja.
2. Za stvaranje molitvenog ozračja uputno je da prije Mise moli krunica.
3. Na crti poštovanja prema oltaru i ambonu, nikako nije uputno da se na oltaru drže knjige oglasa, molitvenici i dr. Za to postoji stolić gdje su darovi za prikazanje (ili neko drugo mjesto). Ambon je samo za Red čitanja i knjigu Molitve vjernika.
4. Oltar ne bi smio biti 'zatrpan' s velikim ikebanama (vazama) i svijećama. Naprotiv, on mora biti 'čist', u smislu da je na njemu samo Misal i kasnije Prikazni darovi (kruh, vino, kalež, koji do prikazanja stoje na stoliću). Ako se i stavlja cvijeće, to mora biti niska ikebana (na kraju oltara), isto tako i manje svijeće (premda je uputnije da budu uz oltar, na većim stalcima. Kraj oltara stoji veliki križ.
5. Poslije mise, odnosno nakon završne pjesme, vjernicima koji to žele treba ostaviti mogućnost za 'tihu zahvalu', u klupama ili pred svetohraništem. Sva veća spremanja valja izvršiti nešto kasnije.
6. Što se tiče snimanja/fotografiranja tu postoje precizne upute koje biskupija daje fotografima, ali bi trebalo to negdje više istaknuti (snimateljima dati u ruke osnovne upute, osobito da se ne 'motaju' u vrijeme najsvetijih događaja - u vrijeme i poslije Pretvorbe-podizanja). Isto vrijedi i za župljane koji žele nešto 'fotografirati' da to učine diskretno, bez nekoga šetanja po crkvi, čime privlači 'pozornost na sebe', a ne na ono što se događa na oltaru. Uostalom, nemali broj vjernika nije za to da ih se 'stalno snima', prvo jer ne žele da ih se 'snima' i naokolo pokazuje, a drugo to ih i rastresa. Zato je neprihvatljivo da se netko cijelu misu 'šeće' po crkvi i snima 'cijeli kup' fotografija.
d) Poseban su problem 'neki izvanredni programi' nakon mise. Trebalo bi sve učiniti da oni ne budu u sklopu mise, koja treba završiti s blagoslovom i završnom pjesmom, te odlaskom celebranta/predvoditelja i ministranata.
Program se može odvijati kasnije.
Ovdje se postavlja pitanje: koji program?
a) priredba, koncert (nastup nekih glazbenika). Tu postoje već neki pozitivni crkveni propisi, al u svakom slučaju valja paziti da se crkva ne pretvara u koncertnu salu (uz nekad čudna ponašanja/pričanja nekih umjetnika) sa silnim instrumentima, bukom, pljeskom i dr. Sve je to za župne dvorane i druge prostore, ako postoje. Ako je neki prigodni program, on mora biti nužno vezan uz događaj (koji se obilježava), strogo vjerskog karaktera.
b) dodjeljivanja nekih priznanja donatorima i dr. treba dobro premisliti: je li to za crkveni prostor ili za župnu dvoranu, ispred crkve i sl. Često se događa da neki koji gotovo nikada ne idu u crkvu, a nešto su donirali, dobivaju pljesak 'u svetom prostoru', dok skromni ljudi koji redovito doprinose (kao u evanđelju) 'udovičin novčić' ostaju anonimni i nepriznati.
Napomena
Kada se u crkvi na
Misi stoji, kleči ili slijedi - donijet ćemo drugom zgodom.