Naš pravi položaj ipak je 'položaj pustinje'

Jednoga dana, ili u nekim našim određenim trenucima, postajemo svjesni da je naš pravi položaj ipak 'položaj pustinje'. Pustinja je u Bibliji ono što se prolazi ili gdje se boravi sam. To je ona situacija gdje te ništa izvana ne podupire. To je ono kad se nađeš 'gol' nasuprot objektivnom materijalnom svijetu koji je drukčiji od tebe, kad nemaš pridržaj ili potpore od onih koji su oko tebe. Dakle, to je vrijeme golotinje, gladi, dok sve što u tebi čezne, i dalje čezne, ali si i u tome, pred svim tim, nekako sam.

Iz pustinje je moguće jedno ponovno rođenje, gdje se pribireš, jasno vidiš i onda kreneš. Zanimljivo je da je Duh nagnao Isusa u pustinju odmah čim je bio kršten ... I to nema drugo značenje nego: nagnan je u čovjekovu situaciju. Jer ipak naša zbiljska, korjenita situacija, jest da živimo pustinju života. Mnogi to nisu kadri prihvatiti, i otud 'ubitačna rezignacija'. I otud sva moguća nastojanja da se ta 'pustinja' ublaži, od traženja sreće, ugode i razonode, jednostavno da se što manje misli na tu 'mutniju' stranu života.