Naš život je jedna kušnja - kako ustrajati?

Isusovo iskušenje u pustinji, gdje ga je đavao kušao, konačno će završiti tek kad bude umirao. Svršit će to kad mu po zadnji put bude napast postavljena, kad bude uzdignut između neba i zemlje, kad opet ničega nema i kad bude vikao: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Ni tada nije iznevjerio. Kušnja je išla, dakle, kroz čitav njegov život. Tako je i naš čitav život jedna kušnja i zadnji ispit polažemo u privrženosti Bogu, u izvršavanju onoga na što nas Boga šalje - to znači ustrajanje na putu kojim je Isus prošao i kojim smo mi krštenjem krenuli - kad nam se postavlja to pitanje: "Bože moj, Bože moj, zašto sime ostavio?" To je onaj trenutak kad mi svoje dajemo, kad sebe ulažemo, kad više nema privida i laži, n ego smo se stavili pred sebe kakvi jesmo i pitamo: Hoćeš li? Što ulažeš? Hoćeš li donijeti ploda? Nećeš donijeti ploda?

I to ulaganje vlastitoga života jest vlastito 'samoporađanje'. To više nikada ne umire. To je ono što ostaje razdijeljeno: ljubav, zajednička molitva, zajednički put sa svim ljudima. To je istodobno naše predaje Bogu. Skrajnje predanje biva kad se time, u tom smjeru, probije i zadnja čovjekova mogućnost. Znači, kad dođe u pitanje vlastita egzistencija, vlastiti interes ili vlastito postojanje uopće.