NOVI I VJEČNI SAVEZ

Kada smo na Misi čujemo redovito najvažnije Isusove riječi koje svećenik izgovara u vrijeme 'Podizanja': "OVO JE ČAŠA MOJE KRVI NOVOGA I VJEČNOGA SAVEZA".

Kršćanima se postavlja pitanje: kakav se to novi Savez sklapa, štoviše obnavlja svaki puta kada smo na Misi?

Kao prvo, moramo reći da se Bog, prema Bibliji, savezom veže sa čovjekom. Prorok Jeremija upravo najavljuje najuzvišenije i najpotresnije proročke riječi u Starom zavjetu: "Evo dolaze dani - riječ je Gospodnja - kada ću s Domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi Savez".

Drugo, misao o Savezu čini neku vrstu trajnog obilježja u dijalogu između Boga i čovjeka. Oko njega i njegovih obnavljanja vrti se sva povijest spasenja koja se dijeli u dva dijela. Stari i Novi zavjet, to jest stari i novi Savez.

Treće, znamo da Savez spušta 'svoje korijenje' u samo stvaranje. Naime, u onoj odluci: "Učinimo čovjeka na svoju sliku", izražen je Božji nacrt da čovjek bude razumno i slobodno stvorenje, kako bi za njega bio i sugovornik i prijatelj. Nažalost, prvo očitovanje te slobode izrazilo se u onome 'ne' izrečenom Bogu, Tada je čovjek izgubio prijateljstvo s Bogom, ali ga Bog nije ostavio pod vlašću smrti.

Četvrto, da bi čovjek mogao shvatiti njegov nacrt, Bog se služi ljudskim stvarnostima kao znakovima. Savez je jedan od tih znakova. U vrijeme Abrahamovo postojao je kao oblik solidarnosti i jače veze među ljudima i narodima. O tome govore Biblija i povijesni dokumenti onog vremena. Takav je Savez Bog sklopio s Abrahamom, a na Sinaju se taj Savez proširio preko Mojsija na sav narod. A prorok Jeremija kaže: "I vi ćete biti 'moj' narod, a ja 'vaš' Bog". 

Peto, čini se da je slika odnosa s Bogom sva u sjaju. Međutim, nije tako. Ima nešto bolno i dramatično što u Svetom pismu prati sva govorenja o Savezu. On je neprestano u krizi zbog nevjernosti jednoga od ugovarača: narod 'ne drži koraka' s Bogom i hodi 'šepajući', kako je rekao starozavjetni prorok Ilija. Nanovo upada u idolopoklonstvo ili traži ljudske saveznike, kao na primjer u Egiptu ili u Asiriji.

Šesto, u Božjem planu spasenja čovjeka vidi se da dotadašnji način Saveza nije dovoljan. Bog sprema novi i drukčiji: "Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim, Savez što ga oni razvrgoše". Prva je novost ovo: Savez i zakon neće se više upisivati izvan čovjeka, na kamene ploče (kao što su Deset zapovijedi), nego u srce. Svatko će moći spoznati Boga u sebi. On će postati 'njihov' Bog na novi i nepredviđeni način. Bog će ljudima dati "novo srce i novi duh" da bi bili sposobni opsluživati Zakon i Savez. Ostvaritelj te preobrazbe bit će Mesija. Baš nada nj će Bog postaviti svoga Duha i on će postati "Savez narodu i svjetlost pucima".

Sedmo, taj Mesija jest Isus Krist. On nije kao Mojsije, koji se ograničava da Savez proglasi. On Savez ostvaruje na savršen način u svojoj osobi. U njemu više Bog i čovjek ne razgovaraju na 'nekom razmaku', nego su dva saveznika samo jedna i nevidljiva osoba. Po tome je Savez ne samo novi nego i vječni Savez.

Na kraju, Isus prije svoje smrti ustanovljuje Spomen na taj novi Savez, a to je Euharistija: "Ovo je čaša moj krvi novoga i vječnoga saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha." Otud je Euharistija (misa) nešto najdragocjenijega što Crkva ima i slavi.