O čovjekovu početnom promašaju i mogućnosti konačnoga uspjeha u svjetlu Došašća: "Bog sam hita da nas spasi"( Promišljanje povodom blagdana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8.prosinac 2020.)

Piše:  prof.dr. Milan Šimunović

Blagdan nekima 'čudan' i ne znaju 'što bi se njime'

Ranije se ovaj blagdan slavio daleko svečanije. Medutim, posljednjih godina došao je, nekako, u drugi plan i mnogi se toga dana i ne sjete. Dogodilo se tako i s nekim drugima blagdanima u vrijeme sve veće nezainteresiranosti i indiferentizma, ali i moguće vjerske neupućenosti. Šteta, ali je tako. Moramo se potruditi da shvatimo značenje ovoga blagdana, tim više što imamo više Marijinih blagdana pa se ovaj 'negdje izgubio'.

U čemu je zapravo njegova važnost? Što on ima s našim životom? Po čemu je on specifiëan? Riječ je upućena kršćanima ali i ostalim Ijudima koji 'misle', koji se pitaju o svome 'životnome stanju'. Ipak se radi o sudbonosnim pitanjima iz daleke prošlosti, u sadašnjici i za čovjekovu budućnost. Naše sadašnje stanje nije 'od jučer'. To što često ne znamo 'kuda sa sobom', osobito u vrijeme teških osobnih i društvenih kriza, sve više nas razdire i 'zatvara u sebe'. A rješenja su ipak ponuđena.

Što je se to dogodilo u počecima čovječanstva?

Da bismo shvatili poruku ovoga blagdana moramo se, slijedeći Bibliju, vratiti u daleku prošlost, štoviše na početke svijeta i čovjeka, u kojemu je doživio veliku tragediju. Bio je stvoren "na sliku i priliku Božju" da bude sretan (da živi u zemaljskom raju), dakako uvijek slobodan. Ali, dogada se nešto sudbonosno. Zli (koga nazivamo Sotonom) načinio je 'pakleni plan' da prvim Ijudima (Adamu i Evi) sugerira da i nije baš tako sretan kako bi mogao biti. Naime, uspio ga je smesti i navesti da počne dvoumiti da li i dalje živjeti u stanju u kojem se znade tko je stvorenje (on), a tko Stvoritelj (Bog), tko odlučuje što je dobro a što zlo (Bog). Naime, Zli mu predlaže da bi to mogao biti i on (čovjek), znači 'samo svoj gospodar' , a ne da ostane samo neki poslušnik. I tome prvome čovjeku ta ideja 'udara u glavu', nasjeda na ponude Zloga i umjesto sklada i sreće (raj zemaljski) otkazuje suradnju s Bogom i tako nastaje sveopći nered (što nazivamo istočni ili iskonski grijeh). Pitanje je koliko je čovjek bio svjestan da će upasti u sveopće stanje poremećenosti u njegovoj Ijudskoj naravi, da će najednom osjetiti da je 'gol', izgubljen i praktički 'nigdje'. No, tako je izabrao i jadno stanje nastavlja se prenositi na sve ostale Ijude, o čemu čitamo na prvim stranicama Biblije. Možemo postaviti pitanje: nije li Bog prestrogo postupio, nije li mogao djelovati na čovjeka da ga na vrijeme 'opameti'? No, poštujući čovjekovu slobodu, na neki način ostaje 'nemoćan', jer je čovjek tako izabrao, bez obzira što ga je taj izbor doveo u stanje velikoga nereda.

Da lakše ovo shvatimo pogledajmo oko sebe i vidimo što se dogada kada netko želi biti toliko samostalan pa ne priznaje nikakav autoritet (od roditeljskoga pa dalje), nikakav zakon ni pravi dogovor. On misli da može sam sve odlučivati što je njemu dobro a što nije, sve podvrgnuti svojoj samovolji. On ne želi imati nikoga iznad sebe, makar će se jednoga dana uvjeriti da je ipak ograničen, da ne može biti 'gospodar svega' jer tako dolazi do nereda, od razmirica i svađa do ratova i dr. I tako Ijudi bivaju uronjeni u jedno stanje koje je svakako zbrka i nered. Ako nekome nitko ne treba, a brzo se uvjeri da  'ne može sam', da je ipak 'skrenuo s puta', prije ili kasnije osjetit će da je ipak 'jadan' (ili 'gol' kako se dogodilo s Adamom i Evom). I što ako ne vidi da je 'promašio', da sam sebe uvjerava da je 'dobro napravio'?

Novi Božji obrat - sudbonosni zahvat

Bog konstatira što se dogodilo s prvim Ijudima (Adamom i Evom), žali tu situaciju, ali onda kao i danas, poštuje veliki dar koji je čovjeku dao, a to je sloboda. Drugo je pitanje što se čovjek time loše okoristio i udaljio se od Boga, kao izvora života. Olako je povjerovao zamki Zloga. Medutim, Bog čovjeka ne napušta, premda se 'uvalio' u veliku nesreću. Dok na neki način 'prima na znanje' takvo čovjekovo ponašanje koje ga je koštalo sklada i sreće, odmah stvara plan da ga izvuče iz toga gliba, uvijek poštujući njegovu slobodu. Svoju svemoć i milosrđe usmjeruje prema tome da prevlada to čovjekovo stanje, da sanira štetu koja je nastala i čovjeku donijela mukotrpan život. I iskazuje se kao milosrdni Otac i jamči da će tok povijest ipak povesti k afirmaciji Dobra nad zlim, odnosno da će započeti put koji će čovjeku dati šansu da se vrati prvotnoj radosti. To je prva radosna vijest o obećanju konačnoga oslobođenja. Trojstveni Bog samoga sebe 'zalaže', i po svome Sinu želi izvesti čovjeka iz velike nesreée.

Kako to Bog čini?

Ne po nekom automatizmu, svakako ne nekom prisilom da se Ijude 'stjera u red'. On medu samim Ijudima traži suradnike, a bilo ih je puno kroz dugu povijesti koji su svjesni svoga stanja ali i mogućnosti da se mogu obratiti Stvoritelju i pitati za izlaz iz kritične situacije. I nakon dugih stoljeća dolazi do snažnog završnoga zaokreta. Trojstveni Bog, želeći što dublje zahvatiti u čovjekovu nesretnu povijest, predviđa takav angažman po kojemu bi sam Sin Božji ušao u čovjekovu povijest da bude njegov vidljivi suputnik i supatnik i da ga izvuče iz zla grijeha i svega što taj grijeh stvara, sve do smrti. I evo sada jednoga zanimljivoga i presudnoga zahvata, o kojem smo pozvani razmišljati u ovom vrijeme Došašća. Traži se buduća majka da Sin Božji može postati čovjekom, biti potpuno blizak u svemu osim u grijehu. I evo spremne jedne posebne Božje suradnice, službenice Gospodnje, Marije iz Nazareta u Palestini koja je trebala od početka biti dostojna svoje uloge, čista i nezaražena virusom istočnoga (iskonskoga) grijeha kako bi bila potpuno otvorena Božjem planu spasenja čovječanstva. Dakle, ona biva od roditelja Joakima i Ane promišlju Božjom začeta 'bezgrešno', oslobođena od onoga 'nereda' koji je prouzročio prvi čovjek. Jer, predviđena je da bude Majka Spasiteljeva, pa u njoj ne bi smjelo biti nikakvih nagnuća na ono što je zlo, što ruši čovjekovo dostojanstvo, što ga kao stvorenje udaljuje od Stvoritelja. Dakle, po predviđenim zaslugama Isusa Krista, Spasitelja Ijudskoga roda, Marija biva oslobođena iskonskoga grijeha. Medutim, ona nije bila neka 'lutka' u rukama Božjim, ona se posvema posvećuje Božjem putu, ostajući uvijek slobodna. Kao takva uvijek je na crti Božjega zakona, njegove spasonosne riječi, ponizna, ali na kraju jako uzvišena službenica Gospodnja.

Kakve sreće za sve Ijude! Kršćanine, raduj se!

Sjećajući se toga Marijinog opredjeljenja za Božji plan, shvaćamo kako je važno od početka biti na 'Božjoj liniji' dobra, novoga svijeta. U Isusu Kristu bit će Ijudima omogućeno da, opredjeljenjem za njega, na dan krštenja, Bog zahvati u naš životni 'nered', istina naslijeđen, da kao preporođeni postajemo osposobljeniji za nasrtaje Zloga koji i dalje ne 'miruje', štoviše smišlja zločeste planove. Ipak sada gubi mogućnost da čovjeka odvrati od toga opredjeljenja, dakako ako se ovaj bude držao izabranoga puta, najprije po roditeljima i kumovima, poslije sam, no uvijek u društvu onih koji ga trebaju podržavati a to su obitelj i kršćanska zajednica.

Eto poruke blagdana. Bezgrešna Djevica slika je i uzor svakoga vjernika. Otrgnuta vlasti Zla i tame, živjela je trajno u Ljubavi Božjoj i kao takva posvema u službi Bogu i Ijudima. Bezgrešno začeće Marijino jamči vjernicima da je čovjeku moguće biti istrgnut iz svoga stanja grešnosti. Čovjek, kršten u Isusa Krista, ostaje otvoren Bogu, svrstan na stranu dobra, uz mogućnost da, ako u slabosti dijelom i skrenemo s puta, imam  'šansu povratka' na pravi put, što zovemo obraćenjem. Kršćanine, raduj se, premda još uvijek osjećaš neku razdijeljenost u sebi samome, jer ti nitko ne može oduzeti tvoje Ijudsko dostojanstvo i sreću ako mu to sam ne dozvoliš. Štoviše, otvoren ti je put vječnom uspjehu, potpunoj radosti, što kršćani nazivaju raj, jer je Isus pobjednik nad grijehom i smrti, omogućuje uskrsnuće i blaženstvo. Kršćanine, raduj se, jer pritom imaš Mariju kao Majku koja te prati, potiče, zagovara i govori ti: ako sam mogla ja, jasno s Božjom snagom, zašto ne bi mogao i ti? Nemoj se obeshrabriti makar Zli i danas vreba kao što je htio uništiti mene i moga sina ISUSA. Neprijateljstvo i danas traje, ali samo Isusovi učenici pobjeđuju. Oni su sigurni da će dočekati novi Advent, njegov slavni Pojavak.

Stoga kršćani radosno mole, odnosno pjevaju:

Zdravo budi Marijo, prejasna zornice

Istočnog bez grijeha začeta Djevice, 

Jer tebe vječni Bog odabra od vijeka 

na radost puka svoga.

Začeće Bezgrešno tvoje mi štujemo 

buduć' da utješno od Crkve čujemo 

Da ti si jedina od svega svijeta Ijudi 

začeta nevina.