Običaji velikoga tjedna u našoj župi
Piše: Dražena Rubčić, vjeroučiteljica
Velikim tjednom nazivamo tjedan uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa. Bogoslužje velikoga tjedna prožeto je simbolikom i upućuje nas na posljednje dane Isusova života: njegov slavni ulazak u grad Jeruzalem, posljednju večeru, ustanovu euharistije, muku i smrt na križu te boravak u tami groba. Kao vrhunac događaja velikoga tjedna dolazi nedjelja, dan Gospodnji, dan Kristova uskrsnuća -Uskrs. Osim simbolike koju nam pruža crkveno bogoslužje, zanimala me je i povijest seoskih običaja koji su se u velikom tjednu njegovali i obavljali u našoj župi. Upravo zbog toga popričala sam s jednom od naših župljanki. Kao i prethodni sugovornik (INTERVJU S MLADIM KATOLIKOM) i ova župljanka želi svoje ime zadržati u tajnosti. Osim toga, nastojala sam prenijeti naš razgovor na domaćem dijalektu. Njeno svjedočanstvo koje donosim u sljedećim redcima samo je dio onoga što nam ona ima za ispričati, posvjedočiti i prenijeti, pa krenimo...
1. Kada ste rođeni, koliko vas je bilo u obitelji i u kakvim ste životnim uvjetima živjeli?
Rođena sam 1949.godine, moji mater i ćaća imali su petero dice, a s nama su u istom kućanstvu živili baba i ded i ćiće, znači nas desetoro u jednoj kući. Živili smo u siromašnim i bijednim uvjetima.
2. Jesu li vaši roditelji redovito išli na nedjeljnu svetu misu?
Baš i nisu. Tata nije išal skoro pa nikada, a mama je išla češće tek kad je nas petero ojačalo, jer inače ni stizala zbog posla i obaveza oko nas.
3. Jesu li vas vaši roditelji prisiljavali, kao naše mlade danas, ili ste išli na svetu misu svojevoljno?
Kad smo bili dica, roditelji su nas tirali da idemo, ić na svetu mašu se je smatralo obaveznim. Oko toga nije smilo bit prigovora. Poslje svake maše išli smo na vjeronauk.
4. Kakvu ste odjeću nosili na svetu misu? Svečanu ili ležernu kao danas?
Nije siguro bilo kaj danas. Nismo imali puno robe, ali imali smo dvi vrste. Jednu koja je bila rezervirana za mašu, to je bila na malo svečanija i lipša, a druga je bila za oko kuće
5. Kako se je održavala priprema za svete sakramente: euharistiju i potvrdu?
Vjeronauk smo imali poslje škole. Kad bi završila škola, odlazili smo u crkvu. Kad smo imali praznike, to bi se minjalo jer bi tada bi išli u Kompolje na vjeronauk, kod pokojnog popa Dintera. Išli bi pješke, svaki dan, a nismo mogli prigovarat jer smo znali da je to obavezno. Nije bilo kaj danas: oćeš ić - nećeš ić.
6. Je li se postilo u korizmi?
Je. I dica i odrasli su postili, i to utorkon i petkon.
7. Kakvi su se običaji držali za blagdan Cvjetnice? Je li bilo procesije? Kakvo se je zelenilo nosilo i koje su se pjesme pjevale?
Na Cvjetnicu se išlo u procesiju i to od crkve do skele i nazad. Od zelenila smo nosili maslinove grančice, cvet od drena i lesku. Dan uoči Cvjetnice brali bi cveće, stavljali u vodu i onda se na Cvjetnicu ujutro s njin umivali. Verovali smo da ćemo nakon umivanja bit lipši i da ćemo mirisat kaj to cveće. Ča se tiče pjesam, sićan se da se je pivala "Stala plačuć tužna mati".
8. Jesu li i kakvi su se običaji držali u velikom tjednu?
Bilo je običaja jedino ča se tiče sadnje i sijanja. Gledalo se je da se što više toga posadi i posije u velikom tjednu, jer veliki su dani značili da će i to što se posadi bit veliko i rodno.
9. Kako biste se ponašali na veliki petak?
Na veliki petak nismo smili delat niš. Roditelji su nam pričali da je grijota i kamen dignut sa zemlje, ić po zemlji, a kamoli nešto delat na zemlji. Sićan se da su stare žene u crkvu preko glave nosile crne marame zbog žalosti. Zvona nisu zvonila. Sve je bilo u tišini i žalosti. Ča se tiče posta, pošto smo bili sirotinja, jeli smo gra na salatu i niš drugo.
10. Jeste li bojali jaja na Veliku subotu?
Mama je kuvala jaja i bojali smo ji u ljuskama od kapule. Farbalo se je onoliko jaj koliko nas je bilo u familiji. Svakome jedno jaje.
11. Od čega bi se sastojao Vaš uskrsni stol?
Bilo je odlično ako bi imali kokoš da zakoljemo i napravimo juvu. Nije bilo pečenke i svakakvi delicija ko danas. Ne sićan se da smo ikad imali pečenku za Uskrs. Mama bi ispekla kuglof il orehnjaču ako je te godine bilo orijov, ako ni niš. Svako dite dobilo bi jedno jaje. To je bil naš uskršnji ručak.