OBITELJ PRED PROBLEMOM TRPLJENJA Uz blagdan GOSPE LURDSKE - Svjetski dan bolesnika (11. veljače)
Prisjetimo se, a ako netko možda pravo i ne zna, da se 11. veljače slavi blagdan Gospe Lurdske, kada se spominjemo njena ukazanja (1858.) u Lurdu djevojčici Bernardici Soubirous. Po njezinoj je želji otvoren izvor na kojemu su mnogi ozdravili. Čineći pokoru i moleći za obraćenje grešnika, mnoštvo ljudi trajno tamo hodočasti, a najdirljiviji je prizor vidjeti veliki broj bolesnika, od kojih su neki (i po stručnoj analizi medicine) i ozdravili. Oni koji su tamo bili mogli su doživjeti 'čudo' Božje ljubavi i milosti da lakše podnose svoje životne boli.
Otud i zamisao da se taj dan obilježava kao "Svjetski dan bolesnika". To je dan kada više mislimo na one koji boluju u medicinskim ustanovama ali i u našim kućama, uz zahvalnost svima koji se na njih brinu.
Razmišljanje na ovoj stranici (na temelju enciklike sv. Ivana Pavla II.), kako Isus ljubavlju pobjeđuje patnju, može pomoći obitelji da se lakše nosi sa svim svojim 'križevima'.
Zapjevajmo ili recitirajmo ovu pjesmu Majci Božjoj
O MILA MAJKO NEBESKA - ti zaštitnice bijednika
Slušaj naš glas - pogledaj nas
Svima nama izmoli spas.
Kad duši našoj teško je - kad pritisnu je nevolje
Tebi se tad - moli svak rad
A ti blažiš bijedu i jad.
A pjesma Majci Božjoj Lurdskoj glasi:
Sred te se pećine Marija javi, iz rajske visine svak je pozdravi.
Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!
Djevojče moleći hitru uz Gavu tuj gleda nebeske Marije slavu. Zdravo ...
Marija Bezgrešna zove se Djeva, Bernarda prva hvalu tu pjeva. Zdravo ...
Svud narod vijest ovu dočuje i sa svih strana k Lurdu putuje. Zdravo ...
Hrvati se, evo, k tebi utiču i pjesmom ti, Djevo, veselo kliču. Zdravo ...
ISUS KRIST - LJUBAVLJU POBIJEĐENA PATNJA
Razmišljanje za obitelj
Na pitanje: koja je srž Božjega djelovanja, ono bitno za kršćansku vjeru, papa sv. Ivan Pavao II. u enciklici "Spasonosno trpljenje" upućuje na Isusove riječi (Nikodemu): "Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da im život vječni" (Iv 3, 16). Dakle, riječ je o beskrajnoj ljubavi koju će Isus pokazati svojim trpljenjem. On nas spašava. Naime, patnja bi tek tada bila tragična ako bi nas potpuno dokrajčila, ali Isus kaže da nam je omogućen 'život vječni', a to on čini kada pobjeđuje grijeh i smrt i time udara na zlo u 'samom korijenu', koje nas zapliće u grijeh i smrt. Isus briše iz ljudske povijesti vlast grijeha koja se ukorijenila pod utjecajem Zloduha, počevši od iskonskoga (istočnoga) grijeha, a zatim pruža čovjeku mogućnost da živi u posvetnoj milosti.
Makar nas muči što ta pobjeda što ju je Krist svojom smrću i uskrsnućem izvojevao nad grijehom i smrću ne uklanja naše vremenite patnje ljudskog života, ta pobjeda osvjetljuje cijelu tu povijest i svako trpljenje novim svjetlom, svjetlom spasenja. Unatoč grijehu koji se u povijesti ukorijenio - i kao iskonska baština i kao 'grijeh svijeta' i kao zbir osobnih grijeha - Bog Otac je u Sinu zahvatio same korijene ljudskoga zla i tako se spasenjski približava svemu svijetu patnje u kojoj čovjek sudjeluje. To je Isus na razne načine pokazao, osobito u susretu, s patnicima razne vrste, navijestivši da će svi takvi biti blaženi. A najviše se se približio svijetu ljudske patnje time 'što je sam tu patnju na sebe uzeo', pokazujući to načinom kako je prihvaćao udarce tijekom svoga naviještanja, sve do razapinjanja. On je svjestan poslanja: preuzimanjem patnje, svojim križem dosiže korijene zla što su urasli u ljudsku povijest i ljudske duše. To je čin otkupljenja, izbavljenja.
Krist se, dakle, zaputio prema trpljenju svjestan svoje spasotvorne snage, poslušan Ocu, ljubeći svijet i ljude u svijetu, pa će apostol Pavao napisati "Ljubio me je i sebe je predao za mene!". On, Krist, premda nedužan, uzima na sebe patnju svih ljudi jer uzima na sebe grijehe sviju. Njegova patnja briše grijehe upravo zbog toga što ih on kao jedinorođeni Sin može uzeti na se, obuhvatiti ih onom ljubavlju prema Ocu koja nadvisuje zloću svakoga grijeha... u izvjesnom smislu poništava to zlo u duhovnom prostoru odnosa između Boga i čovječanstva, ispunjajući taj prostor dobrom.
On trpi kao čovjek - ali je istodobno jedinorođeni Sin božji. Samo on je sposoban obuhvatiti mjeru zla što je sadržano u ljudskome grijehu. Sam on odgovara na pitanje o smislu patnje ne samo svojim naučavanjem, odnosno radosnom viješću o vječnom životu, nego prije svega osobnim trpljenjem. Ako je i rekao: "Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša" ili "Bože moj, Bože moj, zašto si me zapustio"(kao što i mi znamo reći kada nam je teško), on se ne povlači. Naprotiv, s tim strašnim teretom grijeha koji znači okretanje leđa Bogu (što se očituje u grijehu) Krist posredstvom božanske dubine sinovskog jedinstva s Ocem, na ljudski neizreciv način doživljava tu patnju.
No, upravo po takvoj patnji izvršava otkupljenje te može reći uzdišući "Svršeno je"!
Ako je ljudska patnja u Isusu dosegla vrhunac, treba reći da je sada ušla u sasvim nove razmjere i u nov poredak: povezana je s ljubavlju, onom ljubavlju o kojoj je Krist govorio Nikodemu, onoj koja stvara dobro izbijajući ga i iz zla, izbijajući ga upravo patnjom baš kao što se najviše dobro otkupljenja svijeta crpi iz Kristova križa i trajno iz njega proistječe Kristov križ postaje vrelo iz kojega izbijaju riječi žive vode.
Obitelj, osobito kada se susretne s teškom bolesti nekoga svoga člana postaje sudionicom u Kristovim patnjama, u uvjerenju da on sam s njome pati i daje snage da izdrži.
PREPORUKA
Uputno je da roditelji i djeca (svi ukućani) pojedinačno i zajednički razmisle i porazgovaraju o važnosti "Tjelesnih" i "Duhovnih" djela milosrđa. A ako je moguće da to nauče i 'napamet', što djeca uče na katehezi.
TJELESNA DJELA MILOSRĐA
1. Gladna nahraniti
2. Žedna napojiti
3. Siromaha odjenuti
4. Putnika primiti
5. Bolesna i utamničenika pohoditi
6. Zarobljenike i prognanike (izbjeglice) pomagati
7. Mrtve pokopati
DUHOVNA DJELA MILOSRĐA
1. Dvoumna savjetovati
2. Neuka poučiti
3. Grešnika pokarati
4. Žalosna i nevoljna utješiti
5. Uvredu oprostiti
6. Nepravdu strpljivo podnositi
7. Za žive i mrtve Boga moliti