Obiteljska kateheza: Kako u obitelji stvoriti ozračje Adventa i Božića?

Priredio: prof. dr. Milan Šimunović

1. Današnje ne/mogućnosti dočeka Božića u obitelji?

Često smo se tužili kako posljednjih godina nije kao prije kada smo se drugačije pripremali za Božić, a onda se sve počelo pretvarati u nervozno kupovanje, ulično blještavilo uz božićne pjesme koje se ranije nisu pjevale do polnoćke. Dakako, sada će 'korona-kriza' sve će to uvelike umanjiti i uvjetovati sasvim neko drugo ozračje, makar će mediji pokušavati svojim prilozima i reklamama 'stvarati svoj dojam Adventa i Božića'. Ali kršćani se ne bi smjeli na tome zaustaviti i na jednom niti na drugom 'modelu'. Štoviše, nije li upravo sada prilika da se vratimo izvornom Adventu, dolasku Boga u naš život? Postavlja se pitanje o tome što se može učiniti da se ožive negdašnja lijepa kršćanska iskustva, odnosno običaji koji nam pomažu doživjeti istinski doživljaj cijelog adventskoga i božićnoga vremena.

Oživljavajući neke običaje i mijenjajući neka ponašanja roditelji, ili barem jedan od njih, najčešće majka, i neizravno mogu katehizirati, odnosno činiti da odjekne kršćanska poruka u cijeloj obitelji. Naime, negdje se događa da nije lako ili čak moguće povesti neki razgovor o značenju Adventa i Božića, jer za 'nema sluha' jedan od članova obitelji. Stoga će neke geste i znakovi, makar bez riječi, biti 'živa kateheza' i u toj situaciji. Nije isključeno da se netko od 'hladnijih u vjeri' članova obitelji ne otvori i doživi svojevrsno obraćenje, ne pođe barem nekad u crkvu, i sl. U svakom slučaju nešto treba učiniti i ne prepustiti se stihiji, odnosno prevladavati atmosferu koja priječi da se 'dogodi Božić' u našoj duši i obitelji.

2. Neki elementi 'prigodne kateheze'

Najprije, da se bolje razumijemo, treba istaknuti da 'kateheza' znači 'rast u vjeri', a to znači učiniti nešto da to odjekne u našim srcima, da Božja riječ i blagdanske poruke tako zazvuče da mijenjaju na bolje naš život. A to se ne događa samo pričanjem, što je inače za obitelj od velike važnosti. Štoviše, nekad je najbolja tzv. prigodna kateheza koja se događa zapravo u redovitom ritmu života, gdje manje govore riječi a više znakovi i djela, odnosno ponašanje, neke radnje, geste i simboli. Idealno je ako svi članovi obitelji ili barem većina njih slično misle, počevši od obiteljske molitve, barem nedjeljom, odlaska na mise zornice ili večernjice. Dakako, ako u svemu tome sudjeluje samo jedan član, najviše majka (baka) ili netko od djece, nastojat će na naći načina kako informirati obitelj o nekim događanjima, upozoriti na neki zanimljiv tekst i na ovoj "Župnoj stranici" ili ako ga je negdje drugdje našao na internetu, i slično.

A što je najvažnije roditelj ili neki drugi član nastojat će svojim ponašanjem unositi vedrinu i strpljivost te pokazati da je ispunjen nekom posebnom nadom, što je temeljna adventska vrednota. Dakako, neće propustiti, u nadi da mu to drugi neće osporiti, istaknuti neke običaje (kao što je adventski vijenac, postupno paljenje svijeća, od već ranije spomenutih adventskih znakova. Kršćanin, posebice roditelj, pozvan je barem ponuditi neku suradnju u stvaranju adventskog i božićnoga ozračja. Ipak, nadati se da svako ljudsko srce, pa i ono 'hladnije' u odnosu prema Bogu i čovjeku, traži neku toplinu i tračak radosti. A upravo je vrijeme neposredno pred Božić pogodno za stvaranje ozračja radosti i ljubavi, što je odraz one Božje ljubavi koja se iskazala utjelovljenjem Sina Božjega u našemu tijelu, kad je čovjekoljublje Božje zasjalo svakome čovjeku. U tom smislu i kada dođe vrijeme spremanja kuće ili stana u tjednu prije Božića ima drugačije značenje, odnosno podsjeća na naše unutarnje čišćenje, na 'ravnanje krivudavih putova' (o čemu govori Ivan Krstitelj prije dolaska pravoga Mesije - Isusa) u obiteljskim odnosima. Roditelj će znati kada 'ubaciti' određeni komentar, neku biblijsku izreku iz liturgijskih čitanja u crkvi, i sl.

3. Badnja večer - posebna katehetska prigoda

Već sada mislimo kako bi trebala izgledati neposredna priprema i slavlje Božića, počevši od Badnje večeri. Premda sve radnje, poput izrade jaslica, uz unošenje slame, čestitke koje je obitelj eventualno dobila i dr., po sebi govore o velikoj tajni koja se te noći posadašnjuje, ipak će biti uputna neka prigodna riječ. Osobito se jaslicama zornije predočuju vjerski sadržaji, odnosno kako je Sin Božji posao čovjekom, prihvativši našu sudbinu, koja je vezana i s patnjom, čak od malena. Zeleni okićeni bor, uz razne svjetleće nakite, znak je života, odnosno obilja radosti koju Mesija donosi. Svijeće, pak, simboliziraju Krista kao 'svjetlost jarku u tami života'. Tu će dobro doći neki tekst iz vjeronaučnog udžbenika koji će netko od djece pročitati, možda kraći komentar, a što je najvažnije, molitva Očenaša na obiteljske nakane, za žive i pokojne. Idealno bi bilo kada bi otac ili majka predvodili molitvene zazive, sa završnim škropljenjem blagoslovljenom vodom. Pojedini krajevi imaju neke svoje zanimljive običaje i dobro ih je čuvati, kako bi se uprisutnio veliki događaj Isusova rođenja. U vrijeme badnje večere netko od starijih - pustimo da to učine i nače bake i djedovi - mogu ispričati neke detalje kako se dočekivalo Isusovo rođenje u njihovo vrijeme. Time neće samo prenositi neke priče nego i svoje iskustvo vjere koja ih je držala tolike godine. Blagdani su, naime, dani intenzivnog i dubokog doživljavanja kada se, na neki način, 'pokreće' čitava dubina našega bića, kad smo osjetljiviji i za nadnaravno, pa i oni koji daju dojam da ih vjera ne zanima.

U svakom slučaju važno je da sve ide prema tome da se nešto 'dogodi', na tragu božićne pjesme "Ta vam se sreća danas dogodi, što vam se Janje nebesko rodi..", od osobnog zadovoljstva, radosti, topline, pomirenja i dr.

4. Katehetska zadaća

a) 'Darovati sebi' vrijeme za zahvalnu molitvu i razmišljanje o Isusovu rođenju, njegovu ulasku u našu povijest radi nas i našega spasenja.

b) Pokloniti vrijeme svojim bližnjima i u tom smislu učiti i djecu da posjete i time daruju starije, ne samo svoj rod. Jer upravo kad pohitimo nekom potrebnijem i s njim se sretnemo događa se nešto božansko, božićno, rađa se nešto novoga. Danas je to od posebnoga značenja kada se sve više zatvaramo u sebe, ne mareći za drugoga. Zato je dobro stvorit odluku da ćemo odsada gajiti vrlinu gostoljubivosti, nastojati da naša kuća bude 'otvorenija'. Dakako, pitanje je koliko će potrajati ova 'krizna virusna situacija', to jest da ćemo se morati 'čuvati' i umjesto posjeta javiti se telefonom, porukom i dr.

c) Uključiti se u veliku obitelj odnosno župnu zajednicu, od sudjelovanja na slavljima (uz sve mjere čuvanja od 'zaraze') do programa makar i daleko skromnijih koji se za te dane pripremaju. To se može očitovati u pomaganju da se crkva uredi, da se priredi neki program ili čak dade neki doprinos za zajedničko druženje i čestitanje.

Svakako, u nama bi se trebao 'dogoditi Božić' kako bi se naš život barem malo preobrazio.