MISLI ZA BOŽIĆNU LITURGIJU - Polnoćka i dan Božića (24. i 25. prosinca 2020.) DANAS SE ČUJE DOGAĐAJ NOVI

Piše: prof. dr. Milan Šimunović

Događaj 'stari', pred 2000 godina, ali uvijek NOVI. A radi se u 'ulasku' odnosno 'ulaženju' Boga u našu ljudsku povijest, po Spasitelju Isusa Kristu, što je glavni smisao Božića. Mi Hrvati imamo lijepi izraz "Božić", a riječ je o 'malome djetetu kao 'malome Bogu' Novorođenom spasitelju, Bogočovjeku Isusu Kristu. To je razlog za radovanje, makar i uslijed svih životnih neizvjesnosti i muka, poput ove 'korona krize'.

KRATAK SADRŽAJ ČITANJA

Božić je rođendan Isus Krista. Slušamo odlomke iz sv. Pisma Staroga i Novoga zavjeta koji će nam pomoći da još bolje shvatimo značenje Isusova rođenja za sve ljude svih vremena.

O TEMELJNOJ PORUCI

1. Božić je izvrstan simbol s kojim se poistovjećuje mnogo ljudi, zapravo veliki dio čovječanstva, štoviše to je svojevrsni simbol svjetskih razmjera. On je simbol mira, prijateljstva, čovječnosti i sveopće ljudske solidarnosti. Mogao bi netko reći da tu nema neke izričite 'vjerske dimenzije'. Općenito se kaže, i u porukama državnih vođa i drugih da je to 'obiteljski dan', dan mira i dr. Ali, ne treba se 'ljutiti'. Već je i to 'nešto' čime se priznaje da je Božić ipak događaj koji povezuje.

2. Ipak ne možemo a da ne istaknemo kako je mnoge ljude, štoviše i za kršćane, makar ih zahvaćala božićna atmosfera, Božić u svojoj bîti, a riječ je o Isusu, prilična nepoznanica. Istina, priznaje se da je to slavlje rođenja nekoga koji ne Neobičan, da se radi o nečem nesvakidašnjem. Jer Zemlja ne bi smjela biti neki začarani krug i potrebna joj je neka spasiteljska 'upadica' u tijek uobičajenoga kruženja vremena. Svi priznaju da se slavi rađanje nekog neobičnog Čovjeka, pa makar taj i ne bi bio neki Spasitelj, a još manje Bogočovjek. Ipak je to oživljavanje svijesti kako je najtemeljnija činjenica upravo čovjek i njegovo rođenje kao djeteta. Svima se nameće misao da bismo trebali imati nešto djetinjega, jer dijete je nepatvoreno, nezaokupljeno samo sobom i svojim probitkom, brat svim ljudima i svakome čovjeku. Božićno dijete postaje poziv na vrednovanje onog ljudskog, pa makar bilo nemoćno, na podržavanje i obnavljanje onog dobroga u nama.

2. Dakako, za nas vjernike Božić predstavlja i nešto daleko više, a to je sasvim druga slika Boga nego što ju imaju mnogi ljudi. Jer Bog pohađa sve ljude i to zato da do kraja pokaže da je njihov i da su mu oni na srcu. To je bitno. Njegov je pohod ne samo pohod prijatelja prijatelju, nego i kao Spasitelja koji želi spasiti sve ljude jer su svi, baš svi, nespašeni, priznao to netko ili ne, pogotovo oni koji su podalje od vjere, makar nešto i slave. Rađa se Bogočovjek Isus Krist koji je došao potražiti izgubljeno, skupiti raspršeno. Biblijska čitanja ističu tminu, noć ali i nadolazak svjetlosti. A mi se upravo osjećamo na neki način 'izgubljenima' u 'tami života', jer nas tište naši promašaji, grijesi, naša budućnost s mnoštvom pitanja, osobito onima: kuda to mi idemo, čemu se nadamo, ima li života osim ovoga, i td. I kada se znade da ima onda je sve drugačije. Jer Isus je rekao da je došao da 'život imamo', a apostol će Pavao reći na temelju Isusovih riječi da oko ljudsko nije vidjelo niti uho čulo što je Bog pripravio onima koji mu vjeruju.

3. Iz Božića izvlačimo i poruku za cijeli svijet koji je naša briga i zadatak, naše privremeno prebivalište i dom. A za to su potrebni ljudi koji se hoće susresti i koji hoće biti zajedno i, dapače, to zajedništvo staviti u temelj svih svojih postupaka. Tu je potrebno imati na umu da se radi o ljudima a ne o stvarima, obredima i pukim običajima.

Božić je poziv na otvorenost drugome i na prepoznavanje i prihvaćanje drugoga. Božić je poziv na nadvladavanje mnogih granica, isključivosti i egoizama. Vjernici će temelj toga slavlja uvidjeti u odnosu prema Bogu i prema ljudima, u činjenici da situaciju ljudi određuje i izaziva Božje ponašanje: ako su ljudi nespašeni, onda je Bog zabrinut i suosjeća s njima i sukladno tome poduzima korake. Koje? Sin Božji postaje čovjek "radi nas ljudi i radi našega spasenja". Božji 'svijet' nije samo Njegovo 'nebo' nego i ova zemlja. Bog 'izlazi iz sebe' da bi živio za drugoga, za nas. I otud nužnost našega zahvaljivanja, ali i jake odluke da ćemo se staviti na Božju stranu, uključiti u njegov 'projekt spasenja'. Bilo ponoćno slavlje, bilo ono na sam dan Božića, ističu da će to biti vjersko, a ne neko općeljudsko, slavlje ako vjerujemo i produbljujemo vjeru: rodio se je i postoji naš Spasitelj za nas i za čitav svijet. No, to Rođenje, kako ističe apostol Pavao, želi se 'pretočiti' u našu svakidašnjicu. Traži se 'odreknuće od bezbožnosti i svjetovnih požuda", te "razumno, pravedno i pobožno življenje u sadašnjem svijetu".

Da, danas i u sve ove dane kršćani se ne samo prisjećaju već to stavljaju u svoj životni program: dogodio se je i trajno je na djelu 'događaj novi', kako kaže jedna hrvatska božićna pjesma (pokušajmo ju meditativno pročitati, pa i zapjevati ako možemo):

Danas se čuj događa novi, braćo pastiri pohitite

k betlemskoj štali i vidite: jedno nebesko Djetešce u krilu Majke Djevice. Jedno ...

*Ta vam se sreća danas dogodi, što vam se Janje nebesko rodi,

ovo je Janje ono milo, koje je sav svijet izbavilo. Jedno ...

*Zato svi njemu dare nosimo i milost ovu od njeg' prosimo:

neka nam grijehe sve oprosti, rajske nam dade sad radosti. Jedno ...

Osvježimo ove misle i molitvom kod obiteljskoga stola, u razgovoru među ukućanima, u čestitkama koje ćemo upućivati svojim porukama. A nešto svečaniji obiteljski stol, na kojemu je nešto što je ipak izvanredno, pomoći će nam da se ugodnije osjećamo, dakako i uz obiteljsku molitvu koju prenosimo i na ovome Portalu.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

SPASITELJ - SPASENJE

U božićnim danima (u čitanjima, propovijedima i pjesmama) češće ćemo slušati kako nam se rodio Spasitelj, te da nam je po Isusu došlo spasenje. Što je zapravo po Isusu 'spašeno'?

"Riječ spasenje bitna je za kršćanski jezik i poruku. U korijenu je bliska s riječju - i zbiljom - ozdravljenje, zdravlje. Što je, dakle, time spašeno i ozdravljeno? Spašen je ovaj naš život, život naš svagdašnji je postao božanski vrijedan. Sin Božji ga je s nama proživio i otrpio i time ga posvetio i pobožanstvenio. Ovaj naš život svagdašnji i trud mukotrpni nije besciljan nego ciljevit, svrhovit. Rođenja i smrti, kolijevke i grobovi, ljubavi i prijateljstva, očinstvo i majčinstvo, bratstvo i sestrinstvo, ova naša ljudska udruženost i druželjubivost, djetinjstvo i mladenaštvo i zrela i staračka dob - sve ljudsko, osim grijeha, dobilo je na vrijednosti, skočilo je na 'tržnici vrednota'. Sve je bremenito vrijednošću, nosivo za vječnost."

(dr. Bonaventura Duda, hrvatski bibličar)

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++