OPET DOŠAŠĆE? DA, ALI I NOVO DOGAĐANJE - DA NE UMRE NADA!
Divan je i bogat ritam liturgijske godine što počinje upravo s prvom nedjeljom Došašća. Međutim, površnom oku može izgledati čudnim taj uvijek isti ritam ponavljanja. Dok naš život neizostavno teče dalje i ni u čem se više doslovno ne ponavlja, Crkva nam u liturgiji jedne godine nudi uvijek iznova i uvijek isto: očekivanje i dolazak, život i djelovanje ... muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. I netko bi se mogao pitati: čemu svake godine isto i na isti način?
Crkva je preko liturgije, od drevnih vremena, imala sluha za dodire sa životom ali i s granicama čovjekova životnog ritma. Naime u čovjekovu ritmu vrijeme otupljuje sadržaje života, a mnoštvo događaja, među kojima ima i mučnih i tamnih, guši težnju duha. A jer je čovjek nedovršeno biće, on je pozvan na trajan proces 'sazrijevanja'. Stoga ponavljanje što ga nudi liturgija dolazi kao pravo pedagoško osvježenje. U Došašću se to posebno lijepo doživljava. I ne radi se samo u nekom 'pukom ponavljanju', već o novosti! Koliko puta smo u svome životu zaključili kako to da smo već u višim godinama, a da neke stvari nismo uočili. Tako je i i kada se radi o silnim novostima vjere. Do zadnjega časa svoga života trajno otkrivamo bogatstvo Božjega priopćavanja nama ljudima, divote njegova djelovanja, kojih ranije nismo bili svjesni.
A budući da smo trajno suočeni sa raznim izazovima, osobito mučnim događanjima, u napasti samo da izgubimo 'volju za život', osobito nadu, što više da nam ju 'netko ukrade'. Stoga je nakana ponavljanja u Došašću jednostavna i velika: da u nam ne umre otajstvo Božjega Dolaska, da u nama ne umre Nada! I zato čovjeka treba hrabriti do konačnog Dolaska. Sve to u Došašću odzvanja u nekoj čudesnoj igri. Bogoslužje Došašća, napose misno - kao Božji pedagog - ponavlja riječi očekivanja i nade. Nudi nam zgusnute izričaje kao da nas poziva na 'vježbanje' Nade: "Puče sionski, evo, Gospodin dolazi spasiti narode" (Ulazna pjesma, 2. nedjelje Došašća). "Recite preplašenim srcima: budite jaki, ne bojte se! Evo Boga našega, dolazi da nas spasi" (Pričesna pjesma III. nedjelje Došašća). "Gospodine, (...) daj nam svoje spasenja" (Redak uz Aleluja, prije Evanđelja, na I. nedjelju Došašća).
Takvim ponavljanjem "obnavljamo otajstvo što nam ga ostavi Sin (Božji)" da Božje spasenje "u nama moćno djeluje" (Darovna molitva na III. nedjelju Došašća).
Bogoslužje Došašća 'vježba' našu nadu
u 'igri' trostrukog Božjega Dolaska u našu zbilju.
U ciklusu od tri godine A B i C, sa novim biblijskim čitanjima, Crkva trajno posadašnjuje Božji 'silazak' među ljude i nužnost trajne promjene čovjekova života 'na bolje', sve spremnijega na konačni susret s Kristom u "Posljednji dan", o njegovu dolasku, kada definitivno nastupa 'sve novo'! A to čini u ritmu od tri spomena:
1. Početak Došašća je okrenut konačnom (eshatološkom) Isusovu Dolasku, pa nas Crkva preko bogoslužja zove da budemo budni (usp. Evanđelje I. nedjelje), i "besprijekorni za dan Krista" (2. čitanje II. nedjelje).
2. U nastavku Došašća bogoslužje se okreće povijesnom dolasku Isusa Krista, spomenu tajne Utjelovljenja: "Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel - s nama Bog" (Pričesna pjesma II. nedjelje).
3. Konačno, u bogoslužju Došašća pozvani smo u 'treći' Dolazak. Taj se zbiva u nama, ovdje i sada, po milosnom Dolasku. S Apostolom Pavlom zato molimo da nam srca budu "besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa" (2. čitanje I. nedjelje).
Tako se u nama, preko takve 'duhovne 'igre' obnavlja nada, i mi životom - mudrim vrednovanjem zemaljskih dobara, radosnim bdijenjem i molitvom - pripravljamo put Gospodinu (usp. Evanđelje II. nedjelje).
Svako liturgijsko ponavljanje, u ritmu jedne liturgijske godine ili čak u ritmu jednog tjedna i dana, na taj način postaje uvijek novo događanje, jača se NADA.
M. Š.