OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (1. kolovoza 2021.) NESPORAZUMI SE NASTAVLJAJU nekad i danas
Prisjetimo se.
Nakon umnažanja kruha mnoštvo trči tražeći Isusa. A on im reče:
"Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega Otac - Bog - opečati."
I nastavlja se razgovor, oni jedno Isus drugo, iz čega se vidi da narod ne razumije, 'tjera svoje'. Oni traže kruh zemaljski, a on nudi 'nebeski': "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada."ž
1. Mesijanska očekivanja naroda ostala su na razini 'zasićenosti kruhom zemaljskim'. Nemaju smisla za onu "hranu koja ostaje za život vječni". Istina, oni žele takav kruh, ali u uvjerenju da ga mogu zaslužiti. No, Isus traži nešto dugotrajnije, a to je vjera "u onoga koga je Bog poslao". Vjeru koja je radikalno priznanje ljudske nedostatnosti i otvaranje Bogu koji nudi svoja nova dobra. A to pretpostavlja radikalnu promjenu gledanja na čitavu ovu zemaljsku stvarnost i otvaranje prema konačnoj stvarnosti - Bogu. Vjera je oslanjanje na Boga i na Njegovog Proroka, a ne na ljudsku 'logiku'.
2. Vidi se da prisutno mnoštvo Isusa naprosto ne razumije. Oni trebaju kruha u izobilju, ne shvaćaju kakva je to 'nova hrana'. Još ne osjećaju glad koja se ne može utažiti samo običnim kruhom. Nemaju smisla za kruh koji ima 'okus vječnosti'.
3. Najveći problem jest što ondašnji i mnogi današnji ljudi ne shvaćaju da je "kruh života" sam Isus, njegova egzistencija, njegovo biće, njegova cjelokupna stvarnost. Jer on je "Put, Istina i Život". A tim 'kruhom bivamo nahranjeni' ako vjerujemo u Njega.
4. Iz svega možemo zaključiti da je veliki nesporazum u tome što ljudi trebaju Krista čudotvorca, što u njemu gledaju veliku povijesnu figuru, a ne navjestitelja i ostvaritelja čovjekova spasenja, čovjekove vječnosti u Bogu.
5. Nadalje, nesporazum je u opasnosti (ondašnjega židovskog) i današnjega svjetskoga mnoštva da se bori samo za 'ograničena dobra' koja bi nas trebala u potpunosti zadovoljiti. Time se ljudskost svodi samo na jednu (zemaljsku) dimenziju. Čovjek kao da ne želi makar to i osjećao, sa sv. Augustinom, priznati "za se si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok u tebi ne otpočine".
6. Prihvatiti istinu o Isusu Kristu znači provoditi novi život. Krist je novost u odnosu na poganstvo. Postati kršćanin znači živjeti jedan izlaz, oslobođenje, poduzeti nov hod, steći nove nade i iščekivanja. Možda još uvijek kod nas ima više poganskog nego evanđeoskog ponašanja i procjenjivanja. Možda smo kršćani samo izvana: obredi, običaji, molitve i pobožnosti, te strukture i institucije, a iznutra samo ostali što smo i bili ili samo se vratili na ono staro, zamijenili smo samo stare običaje novima. A jedini životni interes ostaju i dalje: kruh, plaća, položaj, kuća, zdravlje, sreća, i td., sve što je iluzija kratkoga zadovoljstva. Istovremeno je sve manje težnje za onim što vodi u vječnost, a to je vjera u Krista, "Kruh vječnoga života".
7. Toliko toga želimo i ostajemo nezasićeni. Kada ćemo shvatiti da pravo zasićenje svojih težnji možemo naći samo u Kristu. To su kršćani pozvani svjedočiti drugima, kako bi se 'pripremao teren' za vjeru, inače dar Božje milosti, za prihvaćanje Isusa krista kao "živi kruh", izvor vječnoga života.
V I Š E !
I mi tre tražimo, Kriste,
jer si nam jučer dao jesti i piti.
Daj nam danas više od vidljivih znakova
svoje dobrote:
sobom nas nasiti.
Dolij nm Vina, Duha Gospodine,
što svijetu mijenja lice
i što ga grije.
Pit ćemo ga iz dana u dan iznovice,
sve dok nas oganj tvoje ljubavi opije.
PRIČA O 'MODERNOM ČOVJEKU'
Neki se 'moderni čovjek' izgubio u pustinji. Sunce nemilosrdno pripeklo. Tada u daljini ugleda oazu. 'Fata morgana' mislio je. 'Poigravanje zraka pravi me budalom'.
Vidio je stabla datulja, travu i izvor. 'Opsjena', mislio je. 'Moj me ludi mozak zavarava'.
Čuo je kako teče voda. 'Glasovna halucinacija', mislio je. 'Kako je priroda okrutna'.
Malo zatim dva su ga beduina našla mrtva. Shvaćaš lik ti to? - pitao je jedan drugoga. Datulje mu skoro u usta rastu. Pokraj izvora umro je od žeđi. Tad uzvrati drugi: sigurno je to bio 'moderan čovjek'.
'Moderan čovjek' čuje za Krista, novi i vječni život.
Ali misli da je to samo priča, 'fata morgana', 'opsjena', 'halucinacija', 'zaostalost' onih koji to, jer su 'nazadni' pričaju i vjeruju. I, na kraju ????
Još uvijek postoji nada da se da neće 'umrijeti' od gladi i žeđi a pokraj njega ''Kruh" od kojega neće ogladnjeti i "Izvor žive vode" od koje neće ožednjeti.