OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU - A (6. 8.2023.) Slušanjem Isusa - do "vikendice" u Nebu

Misna čitanja - evanđelje: Mt 17,1-9

Pred izabranim učenicima Isus se preobrazio na način da mu je lice zasjalo kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. Što znači ta njegova preobrazba odnosno koji je njezin smisao? Ona je najprije trebala učenicima (apostolima) pokazati Isusovu božansku narav koja je bila ujedinjena s njegovom ljudskom naravi. Ujedno je trebala proročki pokazati, tj. najaviti otajstvo njegova uzkrsnuća - pobožanstvenjenje tijela. To znači da u uzkrsnuću Isusovo tijelo nije tek oživljeno nakon smrti, nego je učinjeno bezsmrtnim, neraspadljivim, slavnim i duhovnim.

Zatim, lice - a lice predstavlja osobu, po licu se prepoznajemo i po licu smo jedinstveni (zato su u pLandemiji corona-vragovi ljudima nabili maske na lice!) - Isusu je lice zasjalo kao sunce. Dakle, iz lica mu je izbijala snažna svjetlost. Zapravo, On je bio izvor svjetla da se označi kako je Isus, Sin Božji, po naravi Bog, a to znači Svjetlost i izvor svjetlosti. Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve (1Iv 1,5). Ukupnim dojmom toga važnog događaja Isus je također htio, kako kaže Predslovlje blagdana, "učenicima pomoći da podnesu sablazan križa", a cijelom tijelu Crkve nagovijestiti "da će jednom uživati njegovu proslavu". To je dakle i nama danas važna poruka, tj. dvije!

Prvo, povijest i događaji u svijetu, a posebno hrvatski demografi, najavljuju preobrazbu našega naroda na zemaljskoj razini: ili ćemo ubrzo izumrijeti ili će Lijepa naša - kao i Gacka dolina - biti naseljena narodima druge vjere i rase. Drugo, na duhovnoj razini blagdan Isusova preobraženja daje nam jaku po(r)uku - jednog dana ćemo se osobno preobraziti: cijelo naše biće i naš život doživjet će čudesnu promjenu...!

Naravno, do toga trenutka naš život ne smije proći u pasivnom izčekivanju toga lijepog događaja, nego već sada naša glavna briga mora biti: Što će Bog imati za preobrazbu kod nas? Koliko ćemo mu materijala dati da na nama On zablista poput čistog, vječnog, sjajnog i božanskog svjetla? Jer neće nas preobraziti iz ničega, kao što je na početku sve na taj način stvorio. Dakle, naše stanje, i naš stan u vječnosti ovisit će o tome koji materijal tijekom života šaljemo u Nebo. A to su naša dobra ili nedobra djela!

To nam zgodno posvješćuje i priča o jednoj pobožnoj baki koja se iznenada našla kod Sv. Petra. Njezino životno geslo bilo je: Važno je nikome ne činiti zlo! Išla je redovito u crkvu, ali dobra djela nije činila, no rado je sve tračala… i u Nebu ju je dočekala straćara. Gledajući lijepe kućice drugih pokojnika u kojima su boravili u Nebu, baka se pobunila zašto je dobila najlošiju kućicu, a Sv. Petar joj reče: Mi ovdje za vas gradimo samo od materijala koji nam vi šaljete sa zemlje!

Na kraju zgode Isusova preobraženja glas iz svijetlog oblaka reče o Isusu: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" Presudno je dakle za kvalitetu naše zemaljske kuće, kao i za ljepotu "vikendice" u vječnosti - Božji glas poslušati ter cijeli život rado(stno) Sina njegova slušati!

A.K.