OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU - C (31. srpnja 2022.) U čemu je pravo bogatstvo?
Poslušajmo najprije tekst Evanđelja po Luki.
"U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" I dometnu: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god tko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje."
Kaza im prispodobu: "Nekom bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu'. I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za mnoge godine. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe. A što si pripravio, čije će biti?'
"Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."
Opasnost da se život promaši?!
Isus se nalazi na putu u Jeruzalem. U različitim prigodama poučava i objavljuje sebe i svoje poslanje. Ne daje se zavesti na kriva područja. On jest Učitelj, ali njegova zadaća nije da sudi u pitanjima nasljedstva. Što drugi smatraju: tko je on? Za koga ga drže?
U prvom redu on otkriva pravo bogatstvo, uči kako se i propadljivim bogatstvom može steći ono nepropadljivo. Čovjek koji je tražio da mu presudi u pitanju baštine nije od njega dobio pomoći za svoju stvar. Isus ga je čak i strogo opomenuo. U raspri oko baštine često se na kraju krajeva radi o pohlepi. A ona je opasnost koje se treba čuvati kao od opasne zvijeri ili zarazne bolesti. Obuzme li nekoga, jedva se može osloboditi njezinih veriga. Zato je Isus htio upozoriti da njegovo poslanje ide u drugom pravcu. On želi ljude osloboditi iz materijalnih okova, makar će zbog toga morati trpjeti i umrijeti. Prava baština je život vječni. I zato Isus želi da se ljudi pitaju: gdje je smisao mojega života - na čemu gradim svoj život - računam li s Bogom? Ili mi imanje idolom?
Na primjeru 'bogataša' ilustrira se kako se jednostranim oslanjanjem na materijalna dobra može promašiti život. 'Bogat' ne znači isto što i 'zao'. Čovjek je bio radin i marljiv i nešto je stekao. Odlučujući su, međutim, smisao i svrha svega rada i nastojanja. Suvremeni razvoj dotjerao je privredu - kako kažu - do 'granica rasta'. Došlo se čak do toga da se radije baca nego da se podijeli siromasima. Nagomilavanje materijalnih dobara, osobito sa strane nekih 'skupina' ili moćnika, sve do pojedinih zemalja, umnaža i ljudske probleme. U isto vrijeme umanjuju se više vrednote i čovjek se (pa i skupine) počinje gubiti, postaje rob. Malo pomalo neki vidljivi ili nevidljivi 'crv' sve razara. Današnje klimatske promjene, novi ratovi i razne druge silnice ne samo neke zemlje, već i cijeli svijet 'bacaju na koljena'. Nije li današnja europska, pa i svjetska situacija (i civilizacija), bjelodani primjer takvog 'propadanja'?
Ograničenosti mogu postati i nova šansa
Ne mislimo samo na svjetske probleme, premda oni 'diktiraju' cjelokupni životni ritam pojedinaca i masa. Valja početi od osobnoga stava, budući da makar i manji broj pojedinaca djeluje na život šire zajednice. Nove žitnice i skladišta ne donose nove dimenzije. Skladišta ostaju skladišta, a žitnice ostaju žitnice. U isto vrijeme čovjek ostaje zatvoren u 'svojemu svijetu'.
Mnogi bogataši su na kraju života priznali da su samima sebi izgledali kao 'stroj' za pravljenje novca. Oni nisu otvoreni, ne gledaju preko obzora, štoviše mnogi govore 'sami sa sobom', bez savjetovanja. Filozofija 'jedi, pij, uživaj' u Bibliji se naziva ludošću. Takav luđak je čovjek koji praktički niječe Boga: "bezumnik reče u srcu: Nema Boga!" Jer on je samome sebi dostatan. A dokle? Jer jedini oslonac života može mu se srušiti u jednoj noći. Dovoljno je pomisliti samo na nenadanu bolest! A što onda kada kod Boga nema 'skupljena blaga', što se događa kada čovjek postaje 'drski egoist', ne mari za druge, ne želi priznati da se može ostvariti samo istinskim sebedarjem, što je jedan od temeljnih uvjeta da se uđe u život vječni.
Na što se oslanjati?
U Starom zavjetu bogatstvo je često bilo znak blagoslova. Job, na primjer, nakon svoje kušnje, prima dvostruko dobara nego što ih je izgubio. Bogatstvo omogućuje da se izbjegne ropstvo. Ali kad bogatstvo druge čini siromašnima i robovima, onda ga treba osuditi. Prema evanđelistu Luki Isus ne odbija svako skupljanje blaga. Kori samo skupljanje 'blaga za sebe' (samoobožavanje) a ne 'za Boga', to jest da to bude u službi, u sudjelovanju, u dogovornoj suradnji u svijetu, gdje su dobrostojeći suodgovorni za siromašne. Isus odbija biti sucem u stvarima baštine. Ali tema 'baštine' vrlo je biblijska. Na evanđelje današnje nedjelje odgovara rečenica apostola Petra: "Vi ste baštinici, subaštinici Kristovi".
Mi koji čitavo vrijeme provodimo zarađujući novac, da li ćemo bi osuđeni? Evanđelje nije u tome nerealističko. Poziva dakako da se blago ne zgrće radi uživanja. Ali hoće u prvom redu da se glede bogatstva ne prevarimo. Naime, najveće bogatstvo je posjedovati 'dar Božji' naprosto, a to je Isus Krist. Naravno da treba raditi da naši talenti urode plodom i da steknemo 'pet drugih', još više. Ali se zbog toga nitko ne smije hvaliti, jer je to dar Božji. "Što imaš a da nisi primio?", kaže apostol Pavao koji je znao 'oskudijevati i obilovati'. I daleko od toga da je smrt za nas gubitak bogatstva. Naprotiv, ona je čas kada ćemo primiti stostruko. To dakako ne ide bez trpljenja, bez žrtve.
I na pitanje na što se oslanjati možemo odgovoriti: treba birati između krivih i pravih vrednota. A to znači ne skupljati grčevito 'u riznice koje propadaju', zanemarujući druge i pomaganje, zaboravljajući i Boga. Pravi put je 'bogatiti se u Bogu', slijediti Kristov put sebedarja. I uza svu brigu za materijalna dobra presudno je misliti kako biti 'pravi čovjek', slijedeći Isusa Krista.