P R A V E D N I K - U povodu blagdana sv. Josipa (subota 19. ožujka 2022.)
Svetoga Josipa Biblija naziva PRAVEDNIM. To je najveće ljudsko dostojanstvo koje mu se moglo dati. Ta se pravednost sastojala u njegovom pravilnom odnosu prema Bogu, Zakonu i prema Mariji.
On je bio njezin zaručnik. Saznavši da je začela htio ju je napustiti, kako mu je to Zakon dopuštao, ali ipak potajice da je ne osramoti. Pošto mu je priopćeno da je dijete začeto po Duhu Svetomu - vjerojatno se pitao kakva ti trebala biti njegova uloga u svim budućim događanjima, u Božjemu planu. On više nema pravo na Mariju, jer ju je Bog uzeo pod svoju zaštitu. I upravo taj stav uzrokom je da mu Bog povjerava Mariju i dijete.
Josip osigurava Isusu Davidovo potomstvo pred Zakonom te se brine za njegovo uzdržavanje i odgoj. Po zvanju je bio tesar. Kako ga evanđelja ne spominju za vrijeme Isusova javnoga javnog djelovanja, smatra se da je prije toga umro.
Njegovo se čašćenje u Crkvi kasno razvilo jer nije bio istaknut u naviještanju Božje riječi. Tek kad se u srednjem vijeku u Crkvi razvilo veće zanimanje za ljudske dimenzije Isusove osobe (za njegovo rođenje i djetinjstvo) širi se i kult ovoga velikog sveca. U 19. stoljeću je najprije proglašen zaštitnikom papinske države, a kasnije i cijele Crkve. Godine 1956. papa Pijo XII. proglasio ga je zaštitnikom radnika te ustanovio poseban blagdan Josipa radnika 1. svibnja. Papa Ivan XXIII. uvrstio je njegovo ime u Misni kanon te pod njegovu posebnu zaštitu stavio i Drugi vatikanski koncil.
Sv. Josip se nije isticao nekim velikim izvanjskim djelima. Njegova se veličina sastojala u tome da je prihvatio svoje mjesto u Božjem naumu i tu izvršio svoju dužnost. Na njegovu primjeru kršćani svih vremena mogu naučiti da pred Bogom svatko može postati velik ako vrši svoju dužnost na mjestu na koje ga je Bog u životu postavio.
MUŠKARAC JOSIP
Zgoda
"Je li to Marijin djed? - pitali me nedavno malo dijete pokazujući mi prstom sliku starca sa sijedom bradom koji je vodio magarca. Na magarcu su sjedili Marija i dijete Isus.
Dječja usta otkrivanju nam što smo učinili od Josipa: šeprtlju, dobroćudnog i bezličnog statistu.
A on je bio momak - mlad, jak, toliko hrabar da je prihvatio svoju zaručnicu i njezino dijete, za koje je saznao od anđela da je začeto od Duha Svetoga.
Rijetki su takvi muškarci. Josip je zaslužio sasvim drugačiju sliku.