PETA KORIZMENA NEDJELJA (B) (17.3. 2024.) Ljubiti znači žrtvovati se…!

Čitanja: Jer 31,31-34; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33

U evanđelju ove nedjelje Isus naviješta svojim učenicima da je došao njegov čas. Kakav je to "čas" i koje značenje ima? To je trenutak dovršenja njegove misije na zemlji, čas izvršenja plana Oca nebeskoga, koji ga je poslao da "život svoj dade kao odkupninu za mnoge", a Isus je tu zadaću dragovoljno prihvatio!

Dakle, da bi poučio svoje učenike o nužnosti vlastite smrti, Isus koristi prekrasnu usporedbu pšeničnog zrna koje donosi mnogo ploda kad umre: "Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ali ako umre, donosi obilat rod." Tom slikovitom i znakovitom usporedbom Isus nas uči velikom zakonu ljubavi, a to je zakon darivanja sebe: samo dajući svoj život bit ćemo ostvareni ljudi.

To pak znači da se egoist ne može ostvariti kao čovjek (sjetimo se priče o bogatašu i Lazaru!). Kako bi utisnuo tu istinu u srca i umove svojih učenika, Isus uz to koristi također vrlo snažne riječi, koje se moraju izpravno razumjeti. On kaže: "Tko ljubi život svoj, izgubit će ga, a tko mrzi život svoj na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni." Time nas Isus ne uči mrziti i prezirati život, koji je Božji dar, nego želi da shvatimo kako samo dajući svoj život možemo reći da istinski ljubimo, jer ljubiti znači žrtvovati se. To je ono što je činio Isus i to su činili njegovi vjerni učenici.

Također, tim nam riječima Isus želi pokazati kakav mora biti život svih onih koji žele biti kršćani i žele slijediti njegov put. Zbog toga kaže: "Hoće li mi tko služiti, neka ide za mnom, i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga."

To nam je poticaj da se zapitamo: Gdje sam ja? Gdje smo mi (kao Crkva i kao narod)? Pojedinačno, svatko će na to pitanje sam odgovoriti. Kao Crkva, u velikoj smo krizi, a kao narod – na rubu demografske katastrofe, ubrzano izumiremo, nestajemo! Nažalost, nismo sami u tome – cijela Europa, nekoć kolijevka kršćanstva, kontinent kršćanskih naroda – propada moralno, duhovno i biološki. Ubojstvo nerođenog djeteta u Francuskoj je ušlo u ustav kao pravo čovjeka! U Hrvatskoj je donesen zakon o velikim kaznama onima koji ne štite životinje! A katolici? Šute kao da je sve u redu…!

A što je rješenje, gdje je izlaz? Ići za Isusom, tj. živjeti po Evanđelju. A to znači da je naša dužnost oduprijeti se nenormalnim i nemoralnim zakonima. To znači da ne smijemo uvijek šutjeti i ništa ne činiti. Sjetimo se što je Isus napravio kad je našao trgovce u svetom Hramu…!

Dakle, ako stvarno želimo biti kršćani, moramo slijediti Isusa do Kalvarije, pa ćemo i mi jednog dana biti proslavljeni. Jasno, to nije lagan put, ali moramo znati: Isus nas neće napustiti u teškom času. Naravno, neće nam oduzeti križ, ali će nam pomoći da ga nosimo, dajući nam shvatiti da ćemo upravo po tom križu biti poput onoga pšeničnog zrna koje umirući donosi mnogo roda. Ugledajmo se svete mučenike - oni su na smrt za vjeru gledali kao na vrhunac svoje proslave (Sv. Ignacije Antiohijski). To im je davalo snagu, jer križ i smrt nemaju zadnju riječ, već uskrsnuće i život!