Ponestaje nam prava komunikacija pa i čin odgađanja ovogodišnjeg blagoslova obitelji
Piše: župnik
Moram priznati da mi jako manjka što još nisam došao k vama radi "blagoslova obitelji", jedno, da se s vama susretnem u vašim obiteljima, te drugo, da malo popričamo o našim uobičajenim životnim pitanjima, jasno, najviše u svjetlu naše vjere. No, postupio sam kao i u nekim drugim biskupijama, koje su ove godine odgodile blagoslov za neko bolje, sigurnije vrijeme, oslobođeno opasnosti od zaraze korona virusom. Koliko čujem, svi su župljani tu odgodu prihvatili. Budući da se ovaj virus, izgleda, pretvorio u nekog opasnijeg svog brata, kažu, osobito opasnog za mlade, morat ćemo biti odgovorniji i strpljivo čekati da se dogodi i naš blagoslovni ovogodišnji susret.
Kako ste sigurno čuli, neki su svećenici kod nas ipak išli 'po kućama'. Ja osobno nisam za to, i nikada nisam bio, da se u ovoj situaciji dođe na samo nekoliko minuta, 'obavi blagoslov' i brže bolje ode. Premda se na selu češće vidimo, ipak se radi, kad je u pitanju blagoslov, o godišnjem susretu sa svom vašom obitelji, u vašoj kući, kad se zajedno pomolimo, razmišljamo, blagoslovimo i potom porazgovaramo o raznim temama, najbolje o aktualnim. A vi Švičani znate da se ja 'znadem zapričati' pa ponekad i malo više produljim razgovor. Nekima se možda i žuri, radi posla u firmi ili oko blaga, i mogu otići, dobro znam što su obveze, dok ja malo i duže sa ostalima 'podivanim'. Budući da sam i sam seosko dijete, ništa mi seosko nije strano ili nepoznato, pa me sve zanima, ne toliko iz radoznalosti nego iz potrebe da koliko toliko shvatim kakve su potrebe, jadi i nevolje današnjeg čovjeka na selu. Jer svaka obitelj ima svoje probleme, svoje nevolje i dobro je da jedni drugima to reknemo, a što neće ići dalje, nego 'ostaje među nama'. Eto, ne znajući kada ću doći do bilo koga od vas, želim vas podržati u svim mukama, i molim za vas svakog dana, a osobito svake nedjelje. Kako znadete, svećenik nedjeljom ima misnu nakanu "Za narod", što znači da se svećenik sa svima prisutnima moli službeno za sve svoje župljane - najprije za žive, a onda i za mrtve.
Sada se još više trebamo moliti poradi toga što je ovaj zločesti virus svima jako poremetio život.
Zašto vam ovo govorim? Zato što se župnikov dolazak ne odnosi samo na kratak blagoslov kuća/obitelji nego na cjelokupni naš život. Jer ljudima je prirođeno da ne mogu bez socijalnog (društvenog) odnosa, odnosno druženja, razgovora i dr. Nije dosta koristiti Internet (facebook slično). Važan je susret 'licem u lice'. Važno je 'vidjeti se', jer je to ipak nešto drugačije od 'čuti se'. Istina, to smo počeli zanemarivati i prije korone. Možda ćemo se tek sada uvjeriti kako nam drugi ipak fale. Istina je da se može na razne načine naći prigoda za razgovor, makar s maskom na licu, malo podalje stojeći ili sjedeći. A može se i preko telefona i drugih sredstava koja nam omogućuje internet. Iako bez posjeta to nije dosta, ipak je nešto,. Ili,kako se ono kaže: -' bolje ikako nego nikako!'
Kao kršćani trebamo biti svjesni da za nas kršćane nije važna samo fizička blizina. Zašto? Zato jer smo mi kršćani svi jedno u Duhu Svetom, svi smo nekako zbliženiji, svi pripadamo istome Kristovu Tijelu. Mi smo duhovno povezani, jedni za druge molimo, ne samo za one koje znamo, nego za sve, i to ćemo onima koje znamo i reći i preporučiti im se da se i oni mole za nas, što je jedan veoma važan i jak znak zajedništva. Zato nemojmo dozvoliti da nas 'korona virus' potpuno udalji. Uvjeren sam da neće i da ćemo se opet, držeći se nekih osnovnih mjera, ipak više moći sastajati u našem susjedstvu i drugdje, i što je najvažnije - na Misama i drugim programima. Jer ne može se živjeti bez drugoga!