Pozdrav župnika vlč. Mile Rajkovića

Dragi poštovani župljani

i svi vi koji ste se okupili danas u našoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, da biste proslavili dan Gospodnji zajedno sa mnom i zahvalili mu se na daru Njegove neizmjerne i neshvatljive ljubavi i dobrote, budite još jednom, pri kraju ove sv. Mise, od srca pozdravljeni.

Lijepo vas je vidjeti u ovolikom broju. Vidim da bi vas tako moglo biti gotovo svakog dana Gospodnjeg. U nikom slučaju ne bi vam to škodilo, a svom župniku bili biste još više radost i veselje.

Na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. 6. 2022. godine, objavio sam vam kao župnik, da je došao, odlukom našeg biskupa msgr-a Zdenka Križića, kraj moga župničkog mandata u župi Švici. Hvala Bogu i vrijeme je. Sve što ima početak ima i kraj i došlo vrijeme da se rastanemo, ali ne zauvijek. Nadam se, i vjerujem, da ćemo se i nadalje susretati, prijateljevati, družiti, moliti i slaviti Boga i zahvaljivati mu.

Želim reći nekoliko riječi zahvale za ovih, od Boga darovanih mi 52 godine boravka među vama, vremena suradnje i radosti, nažalost često i tuge s vama i žalosti. Što možemo - život je takav - miješaju se radost i veselje, tuge i nevolje. No, sve je to dio ljudskog života i sve to kao vjernici trebamo shvaćati i prihvaćati - s radosnima se radovati, s tužnima tugovati.

Počeo sam službeno iz Otočca dolaziti ovdje u Švicu kao otočki kapelan krajem kolovoza 1970. godine pa eto i završavam boravak i svoju svećeničku župničku službu ovdje krajem kolovoza ove godine. Naišao sam tada na mnogo divnih, dobrih ljudi, starih i mladih, vjernih i odanih Bogu i svom hrvatskom rodu. Divno sam se osjećao s njima i među njima. Namjeravao sam ih imenom spomenuti, ali odlučih da ne ću, jer bih mogao koga slučajno izostaviti, što se ne bi, razumljivo, možda nekome sviđalo. Svima njima od srca hvala i od Boga vječna nagrada, jer su gotovo svi među pokojnima, što su me tada kao mladog, neiskusnog, svećenika prihvatili kao svoje dijete i brata, osjećajući da se raduju što sam s njima. Tako i Kompoljčani, Brložani, a kasnije i Kuterevci i Crnojezerčani.

Zahvaljujem se osobito ondašnjim mladima, a sad već ljudima u godinama, koji su u velikom broju, gotovo svi, tada slavili sa mnom Gospodina nedjeljom i blagdanom. Nije njima bilo lako, jer smo živjeli u vremenu kad se na vjeru i vjernike gledalo s omalovažavanjem i sumnjičavošću, govorilo im se da su neprijatelji naroda i društvenog sistema, nazadni itd. Ali ti, tada mladi, bili su Crkva i uz Crkvu i mene kao svog popa. I bilo ih je uvijek i puna kora. Zahvalan sam im za to. Međutim, malo su priboravili da vjernik treba nastojati, ne na silu, nego iz ljubavi i vjerničke svijesti biti uvijek vjernik. Nažalost danas, znamo, mladih je veoma malo u odnosu na vrijeme kad sam ovdje počeo djelovati.

Uza sve poteškoće, bila su to lijepa i zanimljiva vremena, upravo zbog te odanosti i ljubavi prema Bogu i svojoj vjeri. Materijalno su bila teška, bili smo svi daleko siromašniji, ali u duši i srcu sretniji jer smo bili više ispunjeni Božjom ljubavlju, vjerom i nadom u njega a s njime i u bolje sutra. Dakle, puno toga nismo imali, ali smo kao ljudi i vjernici imali i srce i dušu i za Boga i jedni za druge. A upravo danas nam toga nedostaje.

Hvala i svima vama koji ste rođeni i odrasli u novijim, drugačijim uvjetima a ostali ste bar koliko toliko vjerni svom Bogu, svom Stvoritelju i Osloboditelju. Nemojte nikad zaboraviti da ste ljudi, da trebate biti ljudi ne bilo kakvi, nego čestiti i pošteni, ali i da ste kršćani, odnosno po sakramentu krštenja da ste postali Kristovi suradnici, djeca Božja, i da ste upravo zbog toga još i više pozvani da budete ljudi dobrote i ljubavi prema Bogu i bližnjima. Danas se, nažalost, zbog nametljivih poruka i ponuda, najčešće loših, često zaboravljaju vrjednote koje su vječne - a to su Bog i život vječni u Njegovu Kraljevstvu koje nam on nudi.

Hvala i od Boga vječna nagrada i svima onima koji su od mog dolaska u Švicu kao župnika 22. 12. 1976. bili mi na pomoći u obnovi zapuštenog župnog stana, crkve i svega drugoga, u nabavi najnužnijih stvari za život u stanu bez peći, bez namještaja, bez stakala na prozorima, bez drva, vode, struje i crkve raspadajućih prozora i vrata, oštećenog krova.

Tada sam osjetio da ovaj narod doista voli svoju vjeru, voli svoju domovinu Hrvatsku i svog svećenika i mogu vam reći da mi je to i davalo snagu i poticalo me da ostanem i opstanem ovdje sve do sada, iako sam imao odavna priliku, osobito u onom nesretnom ratnom vremenu, da budem negdje drugdje, čak i daleko odavde. Ostao sam s vama zbog vas, jer i vi ste mi, uz Gospodina jačali vjeru, davali snagu.

Molim ove naše mlade, ovo što ih ima, da ne zaborave tko su i što su - da su najprije ljudi i po krstu kršćani - djeca Božja. Nastojte to biti ne samo na papiru nego i po riječima, a osobito po djelima!

Hvala, zaista zauzetoj, vjeroučiteljici Draženi Rubčić što je na pomoć našim mladima što se tiče približavanja im spoznaje o vjeri i kršćanskim vrjednotama.

Hvala, osobita, mojim bližim suradnicima, više suradnicama, iz ŽPV-a, mežnjarici i orguljašici, zboru, molitvenoj zajednici ovih zadnjih godina, u nastojanju da budemo bolji župljani, bolje osviješteni vjernici, te da kao takvi idemo putem koji nas vodi sve više u zagrljaj nebeskog oca u Njegovu Kraljevstvu.

Zahvaljujem se i molim se, za dragu našu, teško bolesnu, tetu Nadu Cvitkovićku, dugogodišnju mežnjaricu koja je, uza sve svoje poslove, uvijek nalazila vremena da župna crkva izgleda što je moguće ljepše, unatoč ratnom razaranju. Također se sjećam i zahvaljujem Bogu i molim od Boga vječnu nagradu i za prethodne dugodišnje mežnjare - Joju i Luciju Cvitković kao i za Milu Kostelca.

Danas mogu ovdje reći i to da nikad nisam imao problema na području župa s kojima sam upravljao s našim domaćim partijcima za vrijeme bivše komunističke države, ni s učiteljima, jer su

mnogi od njih, iako u partiji, uglavnom bili prikriveni vjernici. Budući da je u mene jezik, obzirom na politiku toga vremena, često bio brži od pameti, nisam nikad bio od njih "odcvikan". Hvala im na razumijevanju i šutnji!

Dolaze novi svećenici u Otočac koji će upravljati i Švicom, koji, istina, neće stanovati u ovdje u Švici, no, molim vas, imajte razumijevanja za njih, budite im uvijek na ruku kad nešto zatrebaju ili planiraju, pomozite im. Možda vam se po koji njihov potez u djelovanju neće svidjeti, no, preskočite problem i zajedno s njima naprijed. I mi svećenici smo ljudi, nismo svi isti, ali dobrom suradnjom može sve lijepo teći, mnogo se može postići i zajedno hoditi prema vječnom zajedništvu s Bogom.

Hvala od srca i našem poštovanom biskupu msgr-u Zdenku Križiću što vodi brigu o svojim starijim, nekim već i iznemoglim svećenicima, da u miru mogu proživjeti dane koji su im po Božjem planu dani na raspolaganje.

Hvala i nezaboravnom pokojnom biskupu Mili koji je dolazio u vrijeme moje bolesti misiti i moliti zajedno sa vjernicima za moje ozdravljenje. Obdario ga Gospodin životom vječnim!

A vama, prisutnima, i svima drugima, velika hvala na strpljivosti i razumijevanju za sve ove godine.

S Bogom i doviđenja!

Vaš dosadašnji župnik pop Mile Rajković, Švica, 21. 8. 2022.