1. NEDJELJA DOŠAŠĆA(3.12.2023.)Poziv na duhovnu budnost

Uopće nije nimalo čudno što Isus u ovom kratkom evanđeoskom ulomku od samo četiri rečenici čak triput naglašava: "Bdijte!". Razlog za isticanje toga Isusova poziva je početak još jednoga Došašća - razdoblja pripreme za proslavu Božića. Ali, sjetimo se, već prije svetkovine Krista Kralja nekoliko nedjelja zaredom u evanđeljima smo također imali pozive na budnost, tj. na spremnost za Isusov ponovni dolazak koji će biti iznenadan odnosno taj Dan nam je nepoznat.

Međutim, mi sada idemo ususret proslavi Isusova rođendana, tj. njegova prvoga dolazka na zemlju - znademo da je to 25. prosinca. Pa što nas onda može iznenaditi? Zašto nam je potrebna budnost i na kakvu nas to budnost Isus poziva?

Prvo što sebi trebamo posvijestiti jest da budnost u navedenom smislu nije ne-spavanje, nego je to najprije svijest da smo ovdje na zemlji tek privrjemeno. Zemlja nije naše trajno odredište. Zato smo, evanđeoskim riječima rečeno, poput slugu i vratara kojima je povjereno upravljanje nekom ustanovom, npr. bolnicom, radio-postajom, školom, župom itd., dakle to je obavljanje neke važne zadaće, vršenje neke odgovorne službe.

Ali ima nešto još važnije - nama kršćanima Bog je dao i odgovornost za upravljanje vlastitim životom. U tome smislu "bdjeti" zapravo također znači dobro upravljati, tj. dobro živjeti i dobro ostvarivati vlastiti poziv. A u tome upravljanju stalno moramo biti oprezni. Baš kao što tijekom upravljanja nekim vozilom moramo pratiti stanje na cesti, biti pozorni na prometne znakove, paziti na druga vozila itd. I, što je najvažnije - baš kao što se u Isusovoj priči ističe za vratara - ne smijemo zaspati! Jedino tako možemo izbjeći neku iznenadnu opasnost. A ima ih mnogo - i u prometu, i u životu.

Nasuprot tome svjetovnom zabavno-trgovačkom 'adventulumarenju', duhovno bdijenje i budnostznače drukčiji, novi način života usmjerenog vječnosti. Jer upravo se poradi uzdizanja čovjeka prema Vječnosti Bog rodio na zemlji! U tome je veličina Božića. A priprema za to otajstvo nije u adventskim jelima, pićima i koncertima. Ako nema duhovne priprave, uzalud su nam okićeni gradovi i uzalud po trgovačkim centrima tandrču zabavne i lažno-božićne pjesme o snijegu, miru i zajedništvu - to neće riješiti naše životne probleme i ne može zaustaviti izumiranje našega naroda!

Zato se ovo bdijenje, na koje nas Isus poziva, odnosi na molitvu i ostale duhovno-sakramentalne stvarnosti koje su za kršćanina ključne, kao i na vršenje naših svakodnevnih dužnosti, pa se to bdijenje proteže na cijeli naš života. Bdjeti dakle znači stalno se truditi što više ponirati u otajstvo susreta s Bogom u nastojanju da što bolje ostvarimo svoj poziv i dužnosti oca, majke, svećenika, direktora, urednika radio emisije, liječnika, novinara, trgovca itd.

Takvo bdijenje je nastojanje da u svojemu pozivu svakim danom budemo što bolji, što savršeniji. Tako ćemo biti i sretni i uvijek spremni za Isusov dolazak - i na Božić, i na kraju života ili svijeta! Zato nam Isus triput naglašava: Bdijte!

A.K.