PREGRŠT MISLI O VJERI U ISUSOVO USKRSNUĆE

1. O otajstvu uskrsnuća Kristova ne može se govoriti ....

O otajstvu uskrsnuća Kristova ne može se govoriti bez uključivanja križa, to jest smrti, kao bitne komponente i nezaobilaznog polazišta. Krist nije uskrsnuo kao Lazar ili mladić iz Naima, da se nađe opet unutar protjecanja svijeta, u 'kraljevstvu' koje je pod smrću. Iz smrtnog područja prešao je u područje besmrtnosti i postao prvijenac od mrtvih, početnik besmrtnog života i otvoritelj novoga vijeka, koji nije više podvrgnut smrti.

Ali put u to kraljevstvo besmrtnosti, u taj novi vijek, u tu rascvalu definitivnost onoga što čovjek može poželjeti (i onoga što ne zna poželjeti), ide samo kroza smrt. Ne kakvu god, nego kroz smrt koja je apsolutno i beskompromisno, bezrezervno predanje Bogu. Tu spoznaju apostoli nisu mogli dobiti nikakvim iskustvom, to je predmet njihove uskrsne vjere, koja ujedno znači njihovo zakoračivanje na taj Kristov put predanja Bogu do u smrt kroz koju se postiže uskrsnuće.

2. Uskrsnuće je rascvat .........

Uskrsnuće je rascvat zajedništva s Bogom u najvećem mogućem smislu, rascvat svih ljudskih moći po tome što Bog prima čovjeka u svoje zajedništvo i pruža mu sama sebe, saopćuje mu se, omogućujući da sve što čovjek jest i što čovjek ima postane pobožanstvenjenje. To je Krist, što se tiče njegova čovještva, postigao po uskrsnuću. On sada "živi Bogu", i "živi u Bogu", kao čovjek "živi s Bogom", kao "jedan od Trojstva". Tako je on postao središte zajedništva, žarišna točka koja u svoje zajedništvo s Bogom prihvaća sve ljude, ponajprije apostole. Ulazeći u smrt on je ne samo dao primjer nego je, otvarajući po uskrsnuću žarišno središte zajedništva s Bogom, slomio snagu grijeha koji vlada čovjekom. Time je omogućio da oni i koji poslušaju njegovu riječ krenu tim istim putem.

3. Mir uskrsnulog Krista nije mir spokojnog plandovanja ...

"Mir vama" - kaže Isus na dan Uskrsa

Mir uskrsnulog Krista nije mir spokojnog plandovanja. Nije to ni mir bogatog gazde koji uživa u svojoj posjedničkoj sigurnosti, a goni od sebe s prezirom ili srdžbom sve koji nemaju istog posjedničkog mentaliteta ili ne posjeduju istog bogatstva. To nije ni mir ušutkanog roba.

Mir uskrsnulog Krista je mir nade u život u koji se ulazi trčanjem učenika iz Emausa u Jeruzalem, brzim hodom u Galileju, jedrenjem u Europu i Španjolsku, da se svima saopći poruka spasa, da se pomogne svima koji su u potrebi, da se u intimnosti bratstva u Kristu saberu svi koji su željni iskrenosti i ljubavi. Vjera u uskrsnuće je osnovna 'poluga' za kršćaninov misijski zamah. Dakako, to ne ukida tjeskobu i neizvjesnost budućnosti svijeta, čak i s putovanjem u budućnost spasenja, jer čovjek koji ide s Kristom ostaje ipak čovjek, slab i podvrgnut sumnji. Važna je ipak uskrsna odvažnost.

4. Da je Isus uskrsnuo i da je živ .........

Da je Isus uskrsnuo i da je živ sada i za vijeke to ne možemo ljudima istinski i na Kristov način svjedočiti drukčije nego čineći dobro svima, pomažući svakom ljudskom biću da doživi svoje ljudsko dostojanstvo, bez obzir u kakvoj se tjelesnoj i duhovnoj bijedi i prezrenosti ovaj čas nalazi.

Kako će čovjek doživjeti da je od Boga ljubljen i da je pozvan na čast i dostojanstvo bogočovječnosti, pa makar ovaj čas bio i u kalu grijeha, osim ako u nama koji vjerujemo da živimo u Kristu doživi tu prisutnost Božjega života i spozna da mu se saopćuje po nama - u čijim je srcima razlita ljubav Božja pod Duhu Svetom koji nam je dan - doživi da mu je ljubav Božja prišla i da ga prigrljuje i zove?

5. Ako istinski vjerujemo ........

Ako istinski vjerujemo da je Krist uskrsnuo i da će u slavi Očevoj doći na ovaj svijet, naša prva misao u susretu sa svim čovjekom mora biti: "Pazi, i u ovom čovjeku moram vidjeti moga Gospodina Isusa Krista!" I što je taj čovjek više udaren od života ili od drugih ljudi, to više se Isus Krist s njime poistovjećuje i želi da u tom čovjeku Njega vidim. Pa ako taj čovjek prema meni nastupa i kao moj nepravedan protivnik, ja sam svome Gospodinu Kristu dužan u njemu vidjeti samoga moga Gospodina, na način da mu ne učinim ništa što ne bih učinio samome Kristu, pa da se kod slavnog dolaska Gospodinova, i ne znajući, ne nađem među onima koji su zlo učinili Gospodinu. Isus je i njemu, svima, grijehe ponio na križ, i za nj, uza sve, je umro i uskrsnuo. Makar kako on u ovaj čas i bio grješan, ja vjerujem da se uskrsli Krist i za njega zauzima kod Oca, kako piše apostol Pavao u poslanici Hebrejima, i da će njega na kraju imati sebi s desna i uvesti ga u veselje Očeva kraljevstva. Ne smije mi se dogoditi da samo i jedan čas zamrzim ovoga čovjeka, ma kakav sada bio, jer se Kristovom milosnom snagom može zbiti da se, makar i neočekivano, i on preobrazi u Kristov lik, pa kako ću onda gledati u lice Kristovo kad dođe u slavi, a mrzio sam njegova brata te tako i Njega samoga?

Kroz duga je stoljeća počasno mjesto u zapadnom kršćanstvu imala rečenica iz Ivanova evanđelja: "I Riječ tijelom postala i prebivala među nama". Nastupilo je vrijeme da slično počasno mjesto zadobije sada rečenica: "Što ste učinili jednome od moje braće, meni ste učinili." Ta druga rečenica u stvari je samo konkretna životna primjena one prve. U ovo je naše vrijeme nužno da se ta primjena tako izričito posvijesti kako bi zaista postala misao vodilja svakoga našega dana i svega našega poduzimanja.

6. Kršćanin koji svjedoči o tome da je Krist uskrsnuo ...

Kršćanin koji svjedoči o tome da je Krist uskrsnuo spreman je da uzme svoj križ. Ali ne smije 'na laku ruku' drugima križ natovariti, ili se 'miriti' s križem svijeta. Naprotiv, on podmeće svoja leđa pod tuđi križ i spremno pomaže svojoj braći nositi križ i rješavati teške probleme života, na što ga poziva uskrsli Krist. Založiti se za ljubav, uz cijenu najtežih trpljenja i kušnji, to je plod vjere u uskrsnuće, i to je svjedočanstvo uskrsnuća. Ne toliko založiti se za 'ideju' ljubavi, za ljubav kao neku tvrdnju o kojoj se lijepo teoretski govori, već konkretno pokazati ljubav. A to znači založiti se za čovjeka, kako se je Krist zalagao za ljude, za pojedinog čovjeka, pogotovo kada je za sve umro na križu. Tko se ne zna založiti za čovjeka s kojim živi, kakav je to kršćanin?

7. Uskrsno prepoznavanje Isusa ....

Uskrsno prepoznavanje Isusa sastoji se u tome da svjetlom vjere prepoznamo Njega u svakom čovjeku, kao bratu i sestri, oko nas, te da postajemo spremni svakome ponuditi same sebe u svjetlu one ključne Isusove poruke: "Što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili." Po tome će onda i svi drugi moći prepoznati u nama Njega, Krista, i postati dionici naše uskrsne vjere.

8. Vjeruje li Crkva, vjerujemo li mi sadašnji kršćani ....

Vjeruje li Crkva, vjerujemo li mi sadašnji kršćani, da je Krist živ, da je on sada živ? Nije dosta vjerovati u Kristovo uskrsnuće kao u nekadašnji davni povijesni događaj, koji nam je onda potrebno dokazivati da tako 'pobijemo' protivnike. Naprotiv, živo kršćanstvo sastoji se u tome da vjerujemo kako je Krist zaista uskrsnuo tako da ostaje vječno živ, da je sada živ, da sada ostvaruje spasenje, da sada svojom proslavljenom ljubavlju ljubi i vodi crkvenu zajednicu i svakog pojedinog od nas.

Uskrsnuli i proslavljeni Krist sada živi, ne samo u našim mislima, u našem duhu kao velika ideja ili lik na kojemu se inspiriramo i kojega hvalimo kao ono najveće što je čovječanstvo imalo. Nego on je danas živ u sebi, kao Očev Sin koji ima proslavljenu i preobraženu ljudsku narav, koji svojom ljudskom dušom poznaje i ljubi i Oca i nas, te koji suosjeća svojom ljudskom dušom s nama i svojim ljudskim tijelom kroz oblik hrane (u pričesti) nas uz sebe životvorno vezuje.