Prema cjelovitijem shvaćanju i provođenju odgoja u vjeri - otklon nekih nesporazuma: školski vjeronauk i župna kateheza?
1. Čemu školski vjeronauk i
župna kateheza (pri crkvi)?
Krenimo od pitanja koje postavlja dobar dio roditelja: zašto župna kateheza (u crkvi) kad imamo vjeronauk u školi? Ovo pitanje je opravdano ako se vjera shvaća samo kao učenje vjerskih istina koje mogu dobro doći u životu, a isto tako i "obavljanje sakramenata", konkretno prve pričesti i krizme. Nadalje, ako bi katehetski susreti u župi bili svojevrsno ponavljanje onoga što se uči u školi, razumljivo je da su u tom slučaju nepotrebni. Isto tako, ako nema svijesti da biti kršćanin znači svjesno i aktivno pripadati zajednici Kristovih vjernika, u konkretnoj župnoj zajednici, onda zaista ne treba župne kateheze.
Nema sumnje da su u našoj Crkvi prisutni ovi nesporazumi, što je znak da se još uvijek dobro ne snalazimo u novoj situaciji u kojoj se traži drugačija prisutnost kršćanstva koje bi trebalo djelovati kao kvasac u odgojno-obrazovnom sustavu, a isto tako prožimati cjelokupno društvo, čemu bi trebao pridonijeti vjeronauk u školi. S druge strane, potrebno je kršćanstvo ne samo "za vlastitu upotrebu" već za preobrazbu kršćanskog, posebice obiteljskog, života u istinskom zajedništvu vjernika u župnim zajednicama, čemu pomaže župna kateheza. Očito su na djelu veliki nesporazumi koji se najviše očituju i u izjavi pojedinih roditelji: važno je da mi to dijete "obavi", drugo me ne zanima.
Nažalost, svjedoci smo površnih odnosno brojnih nepromišljenih izjava pojedinih roditelja. I zato nastaju problemi pa i trzavice na relaciji župnik i roditelji. Dosta je ponekad poslušati neke razgovore i postavljanja pitanja: čemu treba ovo i li ono i zašto treba djecu mučiti i sa dolaženjem u crkvu (na katehezu i misu)? A u isto vrijeme ti se diskutanti ne pitaju kako djeca presjede satima pred računalom i radi igrica, da ih se nekad "muči" s raznim drugim aktivnostima i obvezama, želeći da pošto poto dostignu što sami roditelji nisu uspjeli. Činjenica je da u takvoj konkurentskoj situaciji djeca nekad nemaju vremena ni za redoviti obiteljski život, a kamoli za župnu katehezu i misu, što zapravo osposobljava za život.
2. Blagodat ali i nedostatnost vjeronauka u školi
Moramo priznati da još uvijek nije u javnosti, osim u užim svećeničkim krugovima i na razini stručnjaka, dobro raspravljen suodnos vjeronauka u školi i župne kateheze, a time opravdanost jednog i drugog vida vjerskoga odgoja. Morat ćemo se ponovno vratiti poruci hrvatskih biskupa, još 1991., kada je vjeronauk trebao ući u škole, u kojoj se jasno ističe uska i nadopunjujuća veza školskog i župnog odgoja u vjeri. Radi se zapravo o jedinstvenom projektu: kako postati i ostati Kristov učenik, ali u Crkvi odnosno u kršćanskoj zajednici, kako ju je Krist zaželio, a čemu na svoj način služe obiteljski odgoj, odnosno vjeronauk u školi te župna kateheza.
Na pitanje "kako postati Kristov učenik", to jest sustavno upoznati Krista, kršćansku vjeru i njeno značenje za čovjekov život (jer ona je uostalom bitno obilježila i našu europsku kulturu), odgovara upravo školski vjeronauk, služeći se primjerenom metodologijom, svojstvenom školskom odgoju i obrazovanju. Za to imaju prilike svi, ne samo katolici po rođenju. I za taj prevažan zadatak treba zahvaliti našim vjeroučiteljima. I mnogi bi naši vjeroučitelji mogli posvjedočiti kako su danas tek na vjeronauku u školi mnoga djeca i mladi imali prilike susresti se s izvornim kršćanstvom, za što nažalost imaju sve manje prilike u svojoj obitelji. Čast onim obiteljima koje se trude upoznati Krista iz Biblije, učenja Crkve i sudjelovanja u župnoj zajednici. Ali, budimo iskreni i priznajmo da nemali broj roditelja vjeru shvaća i doživljava samo kao "lijepi običaj", a da nisu, posebno i pod utjecajem ostataka iz ranijega društvenoga sustava, imali prilike upoznati izvornoga Krista i značenje njegove Crkve. Treba im odati priznanje što su djecu upisali na vjeronauk ali i upozoriti da nekim svojim stavovima i pričama ne bi slučajno zakočili njihov cjelovit odgoj u vjeri, za što oni sami nisu imali dovoljno prilike. Štoviše, sada uz djecu imaju prilike da se i oni više približe istinskoj kršćanskoj vjeri. A to će moći učiniti ako otvore vjeronaučne udžbenike koje imaju njihova djeca. Neće moći zatvoriti taj udžbenik a da ne priznaju kako je to nešto drukčijega, bogatijega, punijega i radosnijega, nego što su oni naučili u djetinjstvu iz jedne knjižice ili molitvenika (jednake za sve), pogotovo ako niti to nisu prošli, a u međuvremenu su se svačega naslušali o vjeri i Crkvi.
3. Vjeronauk nužno upućuje na župnu katehezu
Na vjeronauku u školi djeca i mladi imaju prilike upoznati Krista, mogu je uspoređivati s drugim vjeroispovijestima i pogledima na život, mogu vidjeti kako i koliko odgovara na njihova životna pitanja i, na kraju, da se isplati povjerovati u njega. Međutim, to još nije dosta žele li od toga živjeti. Nije dosta nešto naučiti pa i povjerovati već dublje ulaziti u osobno iskustvo vjere, ali u bitnoj naslonjenosti na one koji isto to žele, a to su kršćani koji Krista ne samo poznaju nego ga nastoje voljeti. U smislu potrebno je, uz Bibliju, zaviriti i u Katekizam Katoličke Crkve (br. 1309), inače za kršćane najmjerodavniju knjigu koja, kada govori o pripremi za sakrament potvrde (berma), doslovno kaže da tra priprema "treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom, do žive prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima..".
Ustina je da su mnogi su u školi ne samo upoznali Krista, već im je on po mnogočemu postao simpatičan i vjera im je postala određeno životno nadahnuće. Međutim, ako žele ući u "tješnji odnos s Kristom", nužno su upućeni na župnu zajednicu u kojoj se upravo to događa. Tu se, na katehetskim i liturgijskim susretima, ostvaruje potpunije i djelotvornije uvođenje u osobno iskustvo vjere, koja se tu ne samo uči već i slavi i živi. Drugim riječima, upravo je to zadatak župnih okupljanja, odnosno župne kateheze, da one koji su povjerovali u Krista vodi prema dubljem jedinstvu s njime, u zajedništvu s ostalom braćom i sestrama u vjeri. Štoviše, prema istom Katekizmu, tu se mladi kršćanin uči prihvaćati 'apostolske odgovornosti', odnosno djelovati iz vjere u konkretnoj župnoj zajednici i u životu uopće.
Nastavlja se.....