Slavlje sakramenta pomirenja, pokore ili ispovijedi - kako se ispovijediti?

Nakon što smo se pripremili, osobito putem zajedničkog Pokorničkog bogoslužja (na temelju nekog biblijskog teksta, uz odgovarajući ispit savjesti) idemo u ispovjedaonicu ili posebnu prostoriju (mjesto).

1. Pozdravljamo svećenika: HVALJEN ISUS I MARIJA.

Prekrižimo se i potom govorimo:

Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe koje sam učinio (la) od svoje posljednje ispovijedi.

Ili: Želim ispovjediti svoje grijehe od posljednje ispovijedi, koja je bila .....). Ili nekim drugim riječima ...

2. Svećenik nas prihvaća u ime Božje i u ime Crkve, te nam (uz kratki biblijski tekst) upućuje riječi ohrabrenja i nade da nas Bog čeka i da je milosrdan, uvijek spreman na praštanje. Pritom govori:

Božje nam svjetlo sjaji u srcu: Bog neka ti dade spoznati tvoje grijehe i njegov o milosrđe.

3. Potom nas svećenik poziva da izreknemo ono što mislimo da u našem životu nije bilo u skladu s Isusovim evanđeljem, odnosno našim kršćanskim pozivom (kako smo se prethodno pripremili).

4. Nakon toga svećenik nas poziva da izmolimo kajanje. To se može učiniti svojim riječima, a najbolje naučenim obrascem kojim se izražava kajanje i želja da se pomirimo s Bogom i braćom. Predlaže se da se nauči ovdje navedeni, puno bogatiji porukom, novi obrazac prema novom "Redu pokore":

Bože moj, kajem se od svega srca,

jer grijehom uvrijedih Tebe, Oče, najveće i najmilije dobro.

Žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih.

Čvrsto odlučujem s Tvojom milošću činiti pokoru,

ispraviti nepravdu i sablazan, kloniti se grešne prigode i više ne griješiti.

Po zaslugama muke Spasitelja našega Isusa Krista smiluj mi se, Gospodine.

Ili, na način koji se preporuča osobito djeci (i mladima):

Bože dobri Oče, žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih.

Iskreno ću se truditi da budem bolji(a), osobito u ... (ovdje reći: u čemu?).

Pomozi mi da živim u Tvome svjetlu i radosti.

Sada svećenik moli molitvu odrješenja - pažljivo slušamo.

Bog milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve On udijeli oproštenje i mir.

I ja te odrješujem od grijeha tvojih. U ime + Oca i Sina i Duha Svetoga.

(Na kraju se prekrižimo i govorimo: Amen).

5. Sada nam svećenik predlaže 'pokoru' (zadovoljštinu) - molitvu, kojom ćemo izraziti zahvalnost Ocu milosrđa i dobrote. Dakako, valja prihvatiti savjet svećenika da učinimo neko dobro djelo (koje će nam pomoći u ispravljanju nekih ranijih propusta ili grešnih čina).

Pritom nas poziva na zajedničku zahvalu:
Svećenik: HVALITE GOSPODINA JER JE DOBAR

Vjernik: VJEČNA JE LJUBAV NJEGOVA.

Svećenik: GOSPODIN TI JE OTPUSTIO GRIJEHE. IDI U MIRU.

Vjernik: BOGU HVALA.

6. Pozdravimo svećenika i idemo pred oltar (ili u klupu) izmoliti osobnu zahvalnu molitvu - što nam je svećenik savjetovao (u nekim molitvenicima ima lijepih zahvalnih molitava, osobito psalama).

A najveća i najbolja pokora bit će vježbati se/ustrajati u odluci koju smo načinili, to jest da ćemo biti 'drugačiji - bolji' s obzirom na ono što smo ispovjedili, a to će tražiti od nas određene žrtve (to je prava pokora!). - Jer pozvani smo, ubuduće, živjeti 'u znaku pomirenja' s Bogom i s ljudima, kao 'novi ljudi'.