ŠESTA KORIZMENA NEDJELJA - CVJETNICA (B) (24.3. 2024.) Blizina nježnog Očeva lica…
Čitanja: Iz 50,4-7; Fil 2,6-11; Mk 14,1—15,47
Tek ako bismo se potrudili da veoma pozorno slušamo izvještaj o posljednjim satima Isusova zemaljskog života, ipak bismo samo donekle mogli sebi predočiti lica ljudi koje je Isus kroz to kratko vrijeme susreo i zapaziti njihove osjećaje.
To bi, naprotiv, bilo lako moguće ako bismo, npr. na filmu pozorno promatrali lica tih ljudi. A na tim licima, kako nam događaj opisao Sv. Marko, vidjeli bismo mržnju, ili ravnodušnost, ili samilost, ili nježnost… - niz različitih osjećaja, različitih ljudi: apostola, svećenika, Pilata, vojnika, razbojnika, svjetine, žena... itd.
Međutim - ovo je veoma zanimljivo i znakovito! - u trenutku muke i smrti na križu čini se da nedostaje samo jedno lice, najvažnije od svih, lice onoga kojemu je Isus posvetio cijelo svoje postojanje, onoga za kojeg psalmist kaže: "Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene" (Ps 26,8-9).
Gdje je to najvažnije lice, Očevo lice? Isus vapi na križu: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Upravo tada, kad je bio sam i kad mu je Očeva pomoć bila najpotrebnija, Bog skriva svoje lice. Kao da se tada Bog povukao, sakrio. Međutim, Očevo lice brzo će se pokazati u neočekivanoj eksploziji života - u uskrsnuću.
Otac ne oslobađa Isusa od muke i smrti na križu - jer Isus bi tada bio bjegunac, a ne Otkupitelj; spasio bi svoju kožu, ali ne bi spasio svoju braću. Dakle, Otac uslišava Sinovu molitvu, ali na drukčiji način - na puni način. Daje mu zauvijek onaj život koji ne prestaje.
To je snažna po(r)uka nama. Isusovo uskrsnuće otkriva nježno lice Oca koji se činio odsutnim na Golgoti, ali je u stvarnosti, pateći s Isusom, pružio Sinu puninu dara života. Tako i naše molitve ulaze u Očevo srce kad je ta naša molitva ponizna, začinjena djelima ljubavi i povjerenja u Očevu volju. Dakle, kada nešto tražimo, ali poput Isusa puštamo da se vrši Očeva volja znajući da On vidi puno bolje i dalje od nas, molitva donosi plod.
Tako i sada, u našim osobnim teškoćama, u problemima naše Crkve, u demografskoj katastrofi ubrzanog izumiranja našega naroda, može nam se činiti da je Bog odsutan. Ali važno je da ustrajno molimo, činimo dobro i živimo s nadom da će Bog sigurno odgovoriti darom života i uskrsnuća...!