ŠESTA KORIZMENA NEDJELJA - NEDJELJA MUKE GOSPODNJE ILI CVJETNICA (2.4.2023.) Isusovo Kraljevstvo – rođeno na križu

Misno čitanje (Muka Gospodina našega Isusa Krista): Mt 27,11-54

Pošto vjernici na Cvjetnicu "počuju" potresan izvještaj o drami Isusove Muke odnosno izvještaj Sv. Mateja, koji započinje Posljednjom večerom, bilo bi najbolje da u šutnji o svemu tome ozbiljno razmišljaju ter sebe kao sudionike toga dramatičnoga događaja zamišljaju… U tome nam može pomoći i ovo zamišljanje-razmišljanje…

Zamislimo najprije da i mi nalazimo na Kalvariji ter da promatramo kako Isus visi na križu između dva razbojnika. Da smo prije dvije tisuće godina bili tamo mi bismo vidjeli sve što su vidjeli i oni koji su tamo bili okupljeni, a među svim pojedinostima toga događaja najvažniji je završni dio drame, tj. onaj trenutak kada razapeti Isus umire. Odnosno, kako kaže Evanđelist, kada Isus "povika iza glasa i izpusti duh"! Čitajući ili slušajući Muku u crkvi, na te riječi redovito kleknemo i ostanemo časak u šutnji, razmišljajući o tome jedinstvenom trenutku u povijesti svijeta i čovječanstva.

Gdje se apostol Matej nalazio u tome trenutku doista ne možemo znati, jer je od svih Isusovih učenika, s još tri žene koje su "uz križ Isusov stajale", apostol Ivan bio jedini, kako je sam zapisao, kao "onaj koji je vidio" ter "svjedoči, i istinito je svjedočanstvo njegovo". Štoviše, "on zna da govori istinu da i vi vjerujete, jer se to dogodilo da se izpuni Pismo…" (v. Iv 19,25-37). Dakle, ono što je Matej zapisao čuo je iz usta izvornih svjedoka. U nastavku svojega izvještaja evanđelist opisuje što su sve svjedoci vidjeli, ali dodaje i ono što tjelesnim očima nije bilo vidljivo, kao i ono što se dogodilo drugdje nedaleko od Kalvarije. A tu se, upravo u tome trenutku Isusove smrti događao ili dogodio, kako objašnjava Josip Bošnjaković, preokret ljudske povijesti! Sv. Matej navodi nekoliko znakovitih događaja koje možemo shvatiti kao dokaz veličine toga trenutka.

Prvo, u svetom židovskom Hramu u Jeruzalemu razderala se napola zavjesa koja je razdvajala svetište od prostora u koji je smio ući narod. Točnije, u tome kamenom zdanju bila su tri odijeljena prostora. Iza ulaznog predvorja bilo je mjesto zvano "svetište", a iza njega još svetije mjesto zvano "Svetinja nad svetinjama". Predvorje je od svetišta bilo odijeljeno zavjesom, a velika je zavjesa dijelila svetište od Svetinje nad svetinjama, u koju je samo jednom godišnje smio ući veliki svećenik te godine.

Veliki američki biskup Fulton J. Sheen taj znak tumači sljedećim riječima: "Gospodin svoje je tijelo nazvao Hramom jer je u njemu nastanjena sva punina božanstva. Zemaljski hram u Jeruzalemu bio je samo njegova slika. U onom istom trenutku kad je naš Gospodin umirao hramska se zavjesa razdera nadvoje, odozgor do dolje (Mt 27,51). Sama činjenica da je razderana odozgo do dolje pokazuje da to nije učinila ljudska ruka, nego ruka samoga Boga, koji je odredio da će zavjesa pred Svetinjom nad svetinjama visjeti tako dugo dok bude trajao Stari zavjet. Sada je odlučio da prigodom svoje smrti bude razderana. Ono što je prije bilo sveto, sada je postalo otvoreno i bjelodano pred njegovim očima, razotkriveno kao svaka obična i redovita stvar, dok je pred njima na Kalvariji, kad je vojnik probo njegovo Srce, objavljena nova Svetinja nad svetinjama u kojoj se nalaze škrinja Novoga zavjeta i Božja bogatstva. Kristova je smrt ukinula posvetu zemaljskoga hrama, jer će On za tri dana podići novi Hram. Samo je jedan čovjek, jednom na godinu, smio ući u Svetinju nad svetinjama; sada, kada je razderana zavjesa koja je dijelila svetište od naroda i dijelila Židova od pogana, oboje imaju pristup novom Hramu, Kristu Gospodinu."

Taj veliki čovjek Crkve vidi još jednu znakovitu poveznicu toga trenutka. "Postoji unutarnja veza između vojnikova probadanja Kristova Srca na križu, iz kojega su potekle krv i voda, i deranja hramske zavjese. Dvije su zavjese bile razderane: jedna, grimizna hramska zavjesa koja je ukinula Stari zavjet; druga, zavjesa njegova Tijela koja je otvorila Svetinju nad svetinjama božanske ljubavi koja se nastanila među nama."

Dakle, Bog je razderao tu zavjesu, da pokaže kako je Isusovom smrću zauvijek razderana razdvojnica između Boga i ljudi! Bog više nije neki daleki moćnik, niti neka nevidljiva moć, pred kojom su stari Izraelci u strahu drhtali pod Sinajem na kojem su sijevale munje i udarali gromovi dok je Mojsije od Njega primao Deset zapovijedi i sklapao Savez. Odsada Bog je naš nebeski Otac, koji kroz taj rasječeni zastor izlazi na "pozornicu svijeta" i svakom čovjeku govori: Evo me. Od toga trenutka svaki čovjek ima pristup kući Božjoj i licu Božjem - po Isusu Kristu.

No to je svakom čovjeku 'samo' blagoslovljena mogućnost, jer Bog svakome ostavlja sloboda da ga prihvati kao nebeskog Otca ili pak "šutne kao loptu u aut", niti ikoga prisiljava da prihvati Evanđelje kao pravilo svojega života. Baš kao što ni Isus nije pokušao zaustaviti one koji su ga napustili kad je o sebi govorio kao o "kruhu života" (v. Iv 6,32-66). Znademo da Krista ni danas neki ne prihvaćaju, ali zapravo ga odbacuju i oni krštenici koji zanemaruju nedjeljno euharistijsko slavlje u kojem nam se On daruje kao "kruh života"…

Drugi znak drame na Kalvariji bio je potres - pokazatelj da se događa potres našega bića tamo gdje Bog dolazi, tj. da se događa važna i temeljita promjena u životu čovjeka. Zato se taj potres ponovno dogodio na uskrsno jutro, kao znak najave temeljite promjene u povijesti svijeta i čovječanstva.

Uz još nekoliko znakovitih događaja, posebno je zanimljiv zadnji detalj koji, kao jedini od evanđelista, opisuje Sv. Matej, a to su stražari na Isusovu grobu. Naime, nakon njegove smrti svećenički glavari i farizeji, premda su Isusa smatrali i nazivali varalicom, tj. lažovom, nisu mogli mirovati. Nakon što je pred njihovim očima i pod vojničkom pratnjom bio položen u grobnicu Josipa Arimatejca, bili su uvjereni kako je položen i grobni kamen preko Isusova kraljevstva. Ipak, najednom se javio crv sumnje, nešto ih je počelo kopkati i nije im dalo mira, pa su otišli Pilatu gotovo uplašeni da ne bi zaživjelo Isusovo kraljevstvo, a on im je odobrio vojnike kao stražare...

Ipak - kako kaže kompoljska uzkrsna pjesma Veseli se o Marijo: "Onog kog ti prope sila Božja moć je oživila" - s Isusom je došlo novo kraljevstvo. Ono je, kako znademo, zbrisalo najprije "moćno i nepobjedivo" Rimsko carstvo – kojemu je na današnja Zapadna civilizacija veoma slična u trenutku kad je bilo na vrhuncu oholosti i moralne truleži – a potom su nestala mnoga kraljevstva nasilja i nepravde… Zato će sigurno i današnji globalni svjetski poredak jednom propasti. Jer Isus je umrijevši za nas iz ljubavi prema nama, dao život svojemu novom kraljevstvu. Njegov Križ i njegovo Uzkrsnuće je temelj toga kraljevstva ljubavi.

U ovom tjednu razmišljajmo što više o tome otajstvu i vrata svoga srca otvorimo širom toj novosti!

A.K.