Skelarski rastanak - 28.6.2021. - Rozalija –Ruža Aleksić
Skela se oprašta od još jedne susjede koja je zauvijek napustila zemaljski život i preselila se na drugi svijet kojemu se i mi nadamo i za kojeg se Bogu molimo. Teta Ruža kako smo je svi zvali bila je tiha nenametljiva žena i rijetki znalci bi shvatili njen zamišljeni pogled u daljinu i njen povučen način življenja. Imala sam tu privilegiju pa sam je malo bolje poznavala ili bolje rečeno imala sam s njom neke zajedničke priče koje ću zauvijek pamtiti. Skelarske žene teško su živjele u godinama nakon drugog svjetskog rata, umorne i preopterećene poglede skrivale bi ispod rupca koji je jedini znao sve o njihovim više teškim nego sretnim danima, s njim se brisao znoj, a povremeno su ga vlažile suze koje su govorile sve ono što se nije smjelo izreći. Ispod rupca tete Ruže teških je bilo dana, ali se sjećam i njenog osmjeha kada smo čuvali ovce u Sekizovici i u Jezeru, kada bi ona i moja teta okopavale krumpir, a ja sjedila u brazdi i slušala njihove priče kojih se i danas rado sjećam. Sada kada sam odrasla i na život gledam zrelijim očima često se sjetim uzajamnog poštivanja tih žena koje su svoje odnose, priče i tajne odnijele sa sobom i nikada nisu izdale jedna drugu. Unuka tete Ruže bila je moja prijateljica iz djetinjstva s kojom sam se rado družila na Centrali i koja je svakako obilježila moje odrastanje, ali i svih nas koji su 80-tih godina živjeli u Skeli , a sada potpuno razumijem strahove i bojazni Tete Ruže kada bi mi navečer izlazile van. Mi tada nismo znale a vjerojatno ne bi niti mogle shvatiti što su one sve proživjele te žene i s kakvim strahovima su se nosile.
Teta Ruža se preselila na plavo Skelarsko nebo gdje više nisu potrebni rupci niti štake, gdje nema težine niti bolova, mjesto koje sve nemire pretvara u mir, i pridružila se tako ostalim mojim dragim ljudima koji više nisu s nama, a na nama je red da nešto iz njihovih životnih priča naučimo, sačuvamo i prenesemo dalje kako bi spomen na njih ostao trajan.
Počivala u miru Božjem Teta Ružo.
Piše: Nada Rogić