Sveta misa u 18.nedjelju kroz godinu, 4.kolovoza 2024.godine

"U ono vrijeme: reče Isus mnoštvu: "Vi me tražite, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati... Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti nikada; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada." (Iv 6, 24-35)

U odgovoru na pitanje mnoštva Isus ljude upućuje na to da čudo s množenjem kruha valja razumjeti kao znak. To što su jeli i nasitili se nije dovoljno. Važnije je značenje koje ima kruh koji su jeli. Jer ispod tjelesne gladi postoji dublja i važnija glad za životom vječnim. Nju je Isus došao utažiti. Zato je već napasniku rekao: "Ne živi čovjek samo o kruhu..." Množenje kruha je znak koji upućuje na Isusa. Povjerenje u njega je povjerenje u Boga. U Isusu se otvara povjerenje prema nebeskom Ocu. Starozavjetna mana i umnoženi kruh su samo znakovi koji upućuju na onoga koji silazi s neba i daje život svijetu. Mnoštvo želi kruh koji daje život. Isus im odgovara: "Ja sam kruh života!" i pojašnjava: "Tko dolazi k meni neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada." Glad i žeđ za životom utažit će oni koji vjeruju u Njega. Vjera i povjerenje u Isusa je povjerenje u Boga koji jedini daje život i jedini može utažiti glad i žeđ za životom.

Svetu misu u 18.nedjelju kroz godinu, 4.kolovoza 2024.godine, u župnoj crkvi svetog Ivana Krstitelja u Švici, predvodio je župni vikar don Anđelko Kaćunko.