Sveta misa u 6. korizmenu nedjelju (B) CVJETNICU, 24.ožujka 2024.godine
"Kad Isusa razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A zajedno s njim razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej. ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!" I glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, Kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđali ga i oni koji bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji, sve do ure devete. A Isus povika iza glasa: "Bože moj , Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk 14,1 - 15,47)
Promatrajući lica ljudi koje je Isus susreo u posljednjim satima svoga zemaljskog života, nailazimo na mržnju i ravnodušnost, ali i samilost i nježnost U trenutku muke i smrti na križu čini se da nedostaje samo jedno lice, najvažnije od svih, lice onoga kojemu je Isus cijelo svoje postojanje , onoga za kojeg psalmist kaže: "Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene." Gdje je najvažnije lice, Očevo lice? Isus vapi na križu: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Upravo tada, kad je bio sam i kad mu je bila potrebna Očeva pomoć, Bog skriva svoje lice. Ali Očevo lice brzo će se pokazati u neočekivanoj eksploziji života - u uskrsnuću. Otac prihvaća Isusov krik na Golgoti, tužaljku napuštenosti, ali mu ne daje da izbjegne muku i smrt na križu. Isusovo uskrsnuće, tri dana nakon smrti na križu, otkriva nježno lice Oca koji se činio odsutnim na Golgoti, ali koji je u stvarnosti, pateći sa Sinom, pružio puninu dara života koji ne prestaje!
Svetu misu u 6. korizmenu nedjelju, 24. ožujka 2024. godine, u župi svetog Ivana Krstitelja u Švici u 11 sati, predvodio je župni vikar don Anđelko Kaćunko.
A.K.