SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA (Nedjelja, 30. svibnja 2021.)

O kako je velik i divan

kršćanski Trojstveni Bog !

Boj je veliki misterij (tajna), a ipak blizak

Svetkovina Presvetoga Trojstva nije bila, a niti je i danas, na neki način popularna u kršćanskom puku. Jer za naš doživljaj tu se ne slavi neki događaj, već se ističe jedna istina kršćanske vjere. Međutim, događa se da čak i onaj koji ne prakticira vjerske dužnosti često kaže "nema dana kada se ne prekrižim". A križamo se "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". A to znači da u svima, makar to i ne misle (već se prekriže po nekom automatizmu) postoji neka skrivena svijest da je ispovijedanje vjere u Presveto Trojstvo nešto značajnoga, i po znaku križa postoji barem minimalni dodir s kršćanskom vjerom, koja živi od tajne Presvetoga Trojstva.

Važno je ponavljati katekizamski odgovor

Kršćanstvo je jednobožačka vjera. Već prva Božja zapovijed, dana izraelskom narodu po Mojsiju, kaže: "Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene." Međutim, tada taj narod nije imao sreće da čuje kako je jednoboštvo u isto vrijeme i troosobnost, a to znači jedan Bog, a tri su osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Otud i izraz "Presveto Trojstvo". To je zajednica ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga. A to vjerujemo na Kristovu riječ. On nam u isto vrijeme govori o Bogu kao jednome, a opet sam sebe naziva Sinom Božjim, Boga naziva svojim Ocem i osjeća se njegovim Sinom i Poslanikom. To je bio jedan od glavnih razloga zašto ga većina židovskoga naroda nije prihvatila, jer nije mogla 'zamisliti' da on sebe 'proglašava jednakim Bogu'. Kasnije će u taj govor uvesti i Trećega, Duha Svetoga, da bi učenicima prije svoga uzašašća na nebo rekao: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam zapovjedio. I evo ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."Što kršćani vjeruju kada kažu "Bog"? Odgovor je jasan i kratak: Samo je jedan Bog, a u Bogu su tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Ne bismo se trebali mučiti s pitanjem 'kako to': jedan Bog a tri osobe? Ta stvarnost premašuje naš razum, jer Boga ne možemo potpuno shvatiti i izraziti, budući da je silno "veći od našega srca" i naše pameti, kako kaže sv. Ivan, evanđelist.

Već na početku možemo reći da se tu skriva najdublja, najkonkretnija i najedinstvenija stvarnost unutrašnjega Božjega života. O Bogu se može izreći svako dobro i samo dobro: Bog je jedan, živ i vječan. On je istinit i vjeran, svemoguć i dobar. On je Stvoritelj neba i zemlje, sve što postoji po njemu postoji. Različit je od svakog stvorenja, neizrecivo veći i viši od čovjeka. A ipak on je neizrecivo blizak čovjeku i svim bićima. Bog je nevidljiv, ali ga na više načina možemo nasluti i upoznati: razmišljanjem o prirodi i tajnama svemira, s posebno razmišljanjem o misteriju čovjeka - osobito o čovjekovoj sposobnosti da misli, stvara i voli. Sva priroda, sav svemir, sve što postoji - a nadasve čovjek - odražava Božju dobrotu, mudrost, ljepotu i veličinu. O Bogu nam svjedoči i naša savjest: razlikujemo dobro od zla, znamo da trebamo čini dobro; nije moguće da je u konačnici besmisleno naše nastojanje da činimo dobro.

Međutim, čovjek se pita: može li se naslutiti kakvo se bogatstvo dade naslutiti unutar samoga njegova bića? Upravi u tajni Presvetoga Trojstva Bog nam je sam otkrio tžaj unutrašnji dinamizam unutrašnjost. Bog se otkriva kao Onaj u kojemu postoji neizrecivo međusobno "odnošenje" triju Osoba, koje u međusobnom darivanju božanskoga života uživanju blaženstvo božanske Punine. Stoga kršćani imaju veliku sreću, i to je za njih neopisiva radost, što to znaju iz same Božje objave. Naime, Bog je u povijesti govorio po Božjim ljudima (prorocima), ali ono što je najbitnije jest da se daleko jasnije 'otkrio i objavio' po svom Sinu Isusu Kristu, koji je došao na svijet da u ljudskom liku poživi među nama i da nam otvori put ka izbavljenju, k spasenju. Mi se, dakle, u toj čvrstoj vjeri oslanjamo na riječi Isusa Krista, Sina Božjega, koji nam je objavio tu najdublju tajnu o Bogu. Jer on je rekao: "Nitko ne poznaje Boga osim Sina i onaj kome Sin hoće da objavi" (Mt 11, 27). Jedino nam Isus Krist otkriva da je Bog odvijeka Otac i da odvijeka ljubi svoga Sina koji ima svu puninu božanstva. A to znači da se oduvijek ljube, a ta je ljubav treća božanska osoba Duh Sveti. Tu naziremo veliku tajnu: blaženstvo se Božje sastoji u vječnom darivanju, kojim Otac sav svoj bitak predaje svome Sinu, a obojica Duhu Svetomu. Tri različite osobe a samo jedna neizmjerna narav, jedna božanska punina. Oni su jedan posve za drugoga, u neizrecivoj se radosti jedan drugome posve daruju, a ipak ostaju svaki svoj.

Otkriva nam se vrhunska tajna života

Pitamo se: što za ljude znači Božje očitovanje o unutrašnjem trojstvenom životu? Možemo odmah reći da je to pravi 'ključ' osmišljenja i našega života. Bog nam se otkriva da nas konačno dovede do toga sa i mi sami sudjelujemo u tom blaženstvu njegova unutrašnjeg trojstvenog života. Drugim riječima, pozvani smo živjeti životom Presvetoga Trojstva. Tu nužnost, koja istina izgleda na momente kao 'nedostižni ideal', otkrio nam je sam Gospodin Isus u svojoj velikosvećeničkoj molitvi na Posljednjoj večeri u kojoj žarko moli za cijelu Crkvu, za vjernike svih vremena da, kao što je Otac u njemu i On u Ocu, tako bismo trebali biti i mi "u njima jedno." Dakle, ono jedinstvo koje vlada između Oca i Sina trebao bi biti cilj koji bismo trebali postizavati u svome životu, jer jedino će tako svijet povjerovati da je Isus poslan od Oca da stvori zajedništvo među ljudima, da iz oslobađa od zla i daruje spasenje.

Taj ideal, makar izgleda nedostiživ, zazvučao je nečim, posve novim i do tada nečuvenim. Kao što se Otac daje Sinu i kao što Sin ljubi Oca, tako se moramo i mi davati i ljubiti jedni druge. Tako se pravi život može ostvariti jedino u iskrenom sebedarju. I kada se križamo onda posvješćujemo poziv da smo pozvani živjeti životom Presvetoga Trojstva. Dakako, možemo odmah reći da to prelazi granice naših mogućnosti. Ali Krist nije ni računao samo na naše ljudske snage. Upravo je njegovo božansko poslanje u tome da dobijemo 'snagu odozgor', a to znači da Bog šalje u naša srca Duha svoga Sina, Duha ljubavi. To je Duh Sveti koji je savez savršenstva i koji stalno upućuje naša srca na međusobno darivanje i ljubav te jača našu slabu narav da može, ako samo hoće, provesti u djelo sve što Bog hoće. Bog nikada ne daje samo zapovijedi nego daje i moć da ih izvršimo. Samo je problem u tome što se u vrevi ovoga života oglušujemo na tihi šapat Duha Svetoga koji govori našemu srcu što je za naše dobro. Upravo nas Duh Sveti sve dublje uvodi u Božju istinu, u radost života po Božjem naumu kako bi naša radost bila već sda velika, a u vječnosti potpuna, u susretu sa trojstvenim Bogom.

Trojstveni Bog - uzor, izvor i snaga naše ljudskosti

Na taj način Boga ne možemo više smatrati dalekim, 'gore na nebu', svemoćnim osamljenikom, već darivateljem unutar sebe i u odnosu na ljude. U protivnom 'Bog usamljenik', kako smo ga i nesvjesno doživljavali na temelju slabog propovijedanja i vjeronauka, očito mnogima nije 'simpatičan'. I mnogi i zato napustili vjeru u njega, tražeći nešto 'bližega i opipljivijega', neko božanstvo, od ljudi zamišljeno, zapravo imaju 'više bogova'. I zato izrađuju kipove (likove), grade hramove gdje to 'božanstvo' navodno prebiva. Naprotiv, Bog je trojstveno zauzet za čovjeka, neće da nitko ne propadne već da u njemu ima život vječni, ali uvijek u neiscrpivom zajedništvu, podržavani Božjom snagom.

Crkva je tijekom vremena tu poruku od Trojstvu, od Krista primljenu, pokušala izraziti i pojmovima ljudske mudrosti, ali uvijek tako da misterij (tajna) ostaje daleko veći nego njegovi ljudski izričaji. Mi tu tajnu vjere prihvaćamo prvenstveno na riječ Kristovu. I liturgija nas poziva na radosnu zahvalnost i ushitno udivljenje što nas je Krist uveo u sam intimni, troosobni Božji život. Postojimo kao Božji narod "skupljen u jedinstvo Oca i Sina i Duha Svetoga". Uskrsli Krist, prije no što je ostavio svoje učenike, šalje ih po svem svijetu. Propovijedanjem evanđelja, krštavanjem u ime triju božanskih osoba oni šire Crkvu, zajednicu svjedoka koji naviještaju spasenje koje je svima ponuđeno.

Svoju vjeru u Presveto Trojstvo izražavamo kad god činimo znak križa i ispovijedamo: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Time obnavljamo svoje krštenje jer smo po Isusovu nalogu kršteni i krstom, posvećeni Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. A 'sila' našega križanja bit će u odluci da ćemo poput trojstvenoga Boga, živjet život u istinskoj komunikaciji i darivanju jedni drugima, dakako podržavani Božjom snagom.