TREĆA KORIZMENA NEDJELJA (12.3. 2023.) - Kršćanin stalno pije s izvora vode žive .

Misna čitanja: Izl 17,3-7; Rim 5,1-2.5-8; Iv 4,5-42

Premda je nekima poznato, mnogi vjerojatno ne znaju da se svake godine od 1993. datum 22. ožujka obilježava kao Svjetski dan voda. Naša Hrvatska je po zalihama vode peta u EU, a 42. u svijetu. Cijela Gacka dolina blagoslovljena je vodom, tako da uglavnom niti ne razmišljamo koliki nam je to Božji dar. A kako nas je Gospodin obdario vodom u izobilju, posvješćuju nam sljedeći podatci: 1 od 6 ljudi na Zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode; zatim, svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire oko 3.800 djece; prema procjenama, čak jedna milijarda i sto milijuna ljudi nema pristup pitkoj vodi, a oko dvije i pol milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta. Dakle, mi nismo dovoljno svjestni značenja izreke da "bez vode nema života".

To je koristno iztaknuti jer, u današnjem evanđelju, u razgovoru sa Samarijankom Isus se predstavlja izvorom vode ŽIVE, vode od koje se NE žeđa pa kaže: "Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada; voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."

Očito je i jasno da nije riječ o vodi koja taži tjelesnu žeđ, nego Isus pomoću žeđi kao prirodne ljudske potrebe (i nama danas) skreće pozornost na drugu brigu, na nešto važnije čime čovjek treba biti više zaokupljen. On upozorava da brige za svakodnevni život ne smiju potpuno zaokupiti naš život i rad i svo vrijeme koje nam je dano ter nas tako zaslijepiti da izgubimo osjećaj za duhovno i vječno. Jer upravo se to dogodilo Hebrejima – Božjemu Izabranom narodu (!) – u pustinji, dakle na putu iz egipatskog robstva u slobodu Obećane zemlje: u krizi i izkušenju tjelesne žeđi piće im je najednom postalo važnije od Božjega obećanja, voda u robstvu učinila im se vrjednijom od slobode, tj. od Božje blizine i skrbi. Međutim, to je muka i kušnja također našega vrjemena. U takvim izazovima posrću mnogi kršćani, ali u tome posebno griješe roditelji koji zanemaruju vjerski odgoj svoje djece, a sve drugo za rast i svekoliki napredak djece smatraju važnim i neizostavnim! No što se tada događa?

Tada, slikovito rečeno, čovjek doslovce – "presuši"! Kao bunar (šterna, zdenac) usred ljeta, kao izvor koji nije dovoljno jak. A koje su posljedice toga? Ima ih mnogo – čujemo ih često u crkvi, ili čitamo kao Božje opomene i upozorenja u Sv. pismu. Ali postoji bogatstvo pouke o tome u duhovnoj literaturi od prvih crkvenih otaca do današnjih koristnih knjiga i životopisa svetaca. Takva je i knjižica ALOJZIJE STEPINAC – velikan duha i vjere, koju bi svaki katolik koji Stepinca poštuje i o njemu govori kao svetcu trebao pročitati. Jer je neozbiljno veličati čovjeka o kojemu ne znamo ništa.

Također, znademo kako postoje dragocjena ozbiljna upozorenja o tome i u tzv. privatnim objavama. Jasno, nismo dužni u njih vjerovati niti do njih držati, premda je neke Crkva i službeno prihvatila. Ali objava koju želim ovdje istaknuti dvostruko je znakovita. Prvo, uklapa se u 'slučaj' žene Samarijanke iz današnjeg (koja je imala nekoliko javnih grijeha!), a drugo, ima veze s kardinalom "blažene uspomene" Franjom Kuharićem (čiji je spomen 11.3.). Riječ je o privatnoj objavi jedne Julke (rođena je 1921. u Markovcu kod Našica). Njezine poruke je kardinal Kuharić osobno predao papi Piju XII. a te poruke dobio je i papa Pavao VI. Kakve su to poruke? Isus joj govori što je najveći grijeh HRVATSKOG NARODA(!): "Trpim puno u sadašnje doba od puka Svojega i što trpim kazat ću ti. Na ČETIRI načina Moj me puk vrijeđa.

1. Ponajprije, mnogo trpim što Me ljudi štuju samo VANJSKIM načinom, polazeći u Moj hram samo iz običaja i da ih se vidi. Meni se dođu pokloniti, ali sotoni vjerno služe.

2. Trpim poradi velike PSOVKE i svakodnevnog svetogrdnog primanja Mojega Tijela. Kada dođem u srca puna smrtnih grijeha, moram odmah izaći van, jer ne mogu boraviti u nečistu srcu.

3. Trpim puno poradi javnih i tajnih PRELJUBA i mnogih RASTAVA braka.

4. Trpim poradi UBOJSTAVA što ih majke čine ubijajući plod utrobe svoje."

Eto, tome se nema što dodati odnosno te žalostne fenomene nije potrebno posebno objašnjavati. Jer sve što je "Isus naveo" u toj privatnoj objavi, to je doslovce život u duhovnoj pustinji bez izvora žive vode, to je život bez Boga! Tako žive svi koji napuste Isusa, koji zanemare vjeru, Crkvu, molitvu, sv. misu... I zato, s vjerničkom sigurnošću može se izreći "dijagnoza" – upravo je u tome razlog ubrzanog izumiranja hrvatskoga naroda! Nažalost, na takav život, tj. na život u duhovnoj pustinji pripremaju se i djeca koja ne vole vjeronauk, koji je i njihovim roditeljima veliko "opterećenje", ter jedni i drugi zajedno jedva čekaju da se obave svi sakramente pa se djeca slobodno mogu odmoriti od Crkve. Nažalost, takvi siromasi duhom – kršćani bez duhovnog imuniteta – niti znaju niti slute kako će ih jednom u životu oboriti i slomiti mnoge duhovne nevolje jer su uvjereni da mogu proći i "žedni preko vode" odnosno prohodati kroz "pustinju života" bez "vode koja struji u život vječni".

U evanđelju čujemo i čitamo - Isus se predstavlja kao IZVOR. Izvor vode za vječni život. A svaka njezina kap nam je dragocjena, jer u današnjoj džungli informacija i medijskih sadržaja samo voda Isusove RIJEČI bistri naš um da možemo razlikovati Istinu od lažnih vijesti. Voda s Isusova izvora SVETE MISE daje nam duhovno i tjelesno zdravlje, ali i snagu da se unatoč "tamnim oblacima na globalnom obzoru" ničega ne bojimo, nego da imamo samo Strah Gospodnji koji izvire iz ljubavi prema Bogu.

Dakle, samo onaj tko pije s toga božanskog Vrilamože biti pravi kršćanin – tj. može biti izvor ljubavi i dobrote za ljude s kojima živi!

A.K.