TREĆA USKRSNA NEDJELJA (18. travnja 2021.) Ipak je potrebno 'opipljivo' iskustvo!

Današnje Evanđelje, koje se u crkvi naviješta, završava sa epizodom dvojice učenika koji su pješačili u Emaus, razočarani što je Isus raspet, misleći da je sada sve gotovo. I, kako znamo, pridružuje im se Isus, 'srce im plamti' od riječi koje slučaju, a oči se im se tek otvaraju' kada su stigli do kuće i kada je počeo 'lomiti kruh'. I on nestaje.

Trče natrag u Jeruzalem da to ispričaju ostalima, a ovi "zbunjeni i prestrašeni". Isus im se javlja čudi se njihovoj zbunjenosti, pozivajući ih da ga dobro pogledaju jer da je neki 'duh' ne bi imao tijela. Štoviše, pita ih imaju li što za jelo i pred njima jede kruh i ribe.

Kako to da je uskrsli Isus 'jeo'?

Učenike, a i nas danas, zbunjuje činjenica da Isus 'jede'. Izgleda kao da se Isus poslije smrti našao opet s kostima i mesom, da se trebao hraniti. U biblijskim tekstovima, osobito od apostola Pavla, čitamo da je to proslavljeno, duhovno tijelo. Ono, dakle, ne treba hrane, a zašto sada Isus najednom 'jede'? Da ne duljimo. Isus se posebnim čudesnim zahvatom pojavio u određenim prilikama tako da ga se doista moglo 'opipati' i da je blagovao hranu. Ali ne stoga što bi mu to trebalo, već stoga da uvjeri učenike da je to doista on, onaj isti koji je bio s njima, ali sada proslavljeni. Radi se, dakle, o čudesnim ukazanjima. A to znači da se ne ukazuje samo ljudskom srcu, duhu, očima ili sluhu, već otvara mogućnost i ljudskom opipu. Kakve li radosti što iz toga možemo zaključiti kako Isus otvara put da istinsko ljudsko ne propada. Jer život se mijenja ali ne oduzima, i pošto se raspadne ovo 'zemaljsko' stječe se ono 'nebesko (proslavljeno). Ako s njime 'umiremo' s njime i uskrisavamo.

Sada je za apostole bilo presudno da je Isus ipak živ. Na toj vjeri postavili su temelje nove vjerničke zajednice, sabirući ono najglavnije što je Isus za vrijeme svoga zemnoga činio činio i govorio i tako su nastavili njegov zadatak preobrazbe svijeta.

I današnja euharistijska gozba - susret s Kristom uskrslim

Isus pred učenicima jede da im dokaže kako je živ. Čovjekov odnos prema hrani pravi je test njegova zdravlja. Naime, bolesniku ne prija hrana. Kad mu opet počne prijati, znači da je zdraviji. Kada je riječ o vjeri, kako nekome 'prija' Gospodnja gozba (Misa-pričest) to ovisi o 'zdravlju ili bolesti' njegove vjere. Drugim riječima, kad opet netko ima 'dobar tek' za Euharistiju znači da mu je oslabljena vjera opet ojačala. A kada toga nema, znači da se 'gasi'. Stoga, kako se ne zabrinuti za mnoge naše kršćane (i članove obitelji) koji su zanemarili Euharistiju, koja je središnji događaj u kojem susrećemo Krista kada nam daje samoga sebe, kad se 'lomi kao kruh' za nas.

Možemo li i mi danas 'dokazati' da je Isus uskrsnuo?

Činjenica je da je uskrsnuće i dobrom dijelu vjernika veliki 'kamen spoticanja'. Da, oni ispovijedaju vjerovanje, ali u dubini duše ipak im sve izgleda čudnovato, pa čak i upitno.

Možda naša znanstvena kultura, uza svu svoju aroganciju i kratkovidnost, ipak na koncu ima pravo. Čovjek mora nešto vidjeti očima i 'opipati' rukama da bi mogao vjerovati. Trebaju danas ljude koji žive kao učenici Uskrsloga. Apostol Ivan u svojoj poslanici piše: "Što smo vidjeli očima svojim ... i ruke naše opipaše o Riječi Životu ... navješćujemo i vama". Upravo je Crkva pozvana da bude taj 'lanac svjedoka', koji iz generacije na generaciju prenose osobno iskustvo da su u vjeri, na Euharistiji, susreli Isusa. Vjerujemo zato što smo vidjeli kršćane (u obitelji ili negdje drugdje) koji, ne samo svojim uvjerenjem nego ljubavlju, dobrotom, praštanjem i milosrđem očituju nazočnost i djelovanje Krista uskrsloga.

Ispunjeni smislom i radošću da je Isus uskrsnuo i da će se to jednom dogoditi i s njima, kršćani su, kako danas Isus kaže, pozvani biti svjedoci njegova uskrsnuća do na kraj svijeta, dakako ojačani "Silom odozgor", snagom Duha Svetoga.

M E D I T A C I J A

Učenici: Ne vidiš li što se zbiva po svijetu?

Isus: A što?

Učenici: Opet na zemlji raspinju Boga, a mi smo se nadali, počinje njegovo doba.

Isus: Nije vam to jasno? Shvatit vam je teško?

Učenici: A što?

Isus: Bog će uvijek raspinjan biti,dok je na zemlji tijeka,dok joj ura tuče,da u svakom od nas ima uskrsnuće!

Aleluja.

Kakve li radosti što Isus želi trajno ostati s nama, u našim životima, u našim žalostima i radostima. Zapjevajmo ili molimo:

https://www.youtube.com/watch?v=O0eXlXvaqxw 

* OSTANI S NAMA jer večer je, ostani Gospode,

Ostani s nama, jer mrači se, ostani, Gospode.

* Dvojica braće išli su tužni, što Isus umrije,

kad priđe Isus uskrsli k njima, tuga ih mine u tren. Ostani ...

* Riječ tvoja jasna često mi zbori, želi me podići,

al' sav moj govor, riječi i djelažele te mimoići. Ostani ...

* Sebe nam daješ, život nam vraćaš - blaguješ sa nama:

Hvala ti, Kriste, za ljubav silnu, koja nas vodi kroz mrak. Ostani ...

* Primi nas, Kriste, ko sinove Oca, tvoja smo braća mi:

iako je večer i tama sve veća, pođimo skupa sad svi! Ostani ...

A onda, pođimo ovaj tjedan nekome (naizgled razočaranom susjedu, prijatelju ...) da 'čuje' iz naših riječi, da 'vidi' na našemu licu da je ipak 'Bog među nama' (ne samo na nebu nego i na zemlji). I tako će se događati ponovna 'ukazanja' Uskrsloga, makar ga odmah i ne prepoznali.